Supruga je, piše nam gospođa Tereza, upoznala kad je imala 16 godina. “Bio je moja prva ljubav, udala sam za njega kad sam imala 25 godina. Bio je pristojan sin obrtnika, barem sam ga tako doživljavala. No, još su me tada moji roditelji, kao i prijatelji, diskretno upozoravali da ću biti nesretna s njim. Ipak sam napravila po svom”, piše nam u ispovijesti.
Pravo je lice njezin suprug pokazao tek nakon što je rodila prvo dijete. “Tek kad sam rodila shvatila sam koliko je posesivan, sebičan, narcisoidan. I veliki neradnik! Pokušala sam to sakriti pred drugima, međutim, nisam uspjela. Pred djecom sam svim silama sakrivala naše probleme. Živjeli smo uglavnom od moje prosječne plaće. On je mijenjao automobile i kupovao si skupu odjeću”, povjerava nam gospođa Tereza.
Odbijao razvod
Pokušala se, doznajemo, rastati. “Govorio bi mi da će me ubiti prije nego što će mi dati rastavu. Kad sam imala 40 godina, umro mi je tata i tada smo preselili kod moje mame koja je imala veliki stan. Tada je postao još gori, ponašao se kao pravi psihopat.”
“Ubrzo nakon našeg dolaska kod nje, mama je dobila upalu mozga, jedva se izvukla živa, više nije bila samostalna. Njegovala sam je 13 godina. Zadnjih par godina njene bolesti i sama sam se jako loše osjećala, ali sam to pripisivala iscrpljenosti. Muž je počeo gotovo svaki dan dolaziti pijan kući. Bila sam slomljena, otišla sam u prijevremenu mirovinu koja je bila sve, samo ne mirovanje. Srećom, djeca, koja su rano otišla od kuće, pomagala su mi oko mame i bili mi velika podrška u svemu tome”, opisuje nam.
Četiri mirne godine
A onda su, prije četiri godine, njezina majka i suprug umrli u istoj godini. “Kad sam ostala sama i bez obaveza, krenula sam na pretrage. Moje dijagnoze glasile su: Parkinson, reumatoidni artritis, rak maternice, hipertenzija, hipertireoza. Još mi preostaju gastroenterolog i pulmolog jer imam neke tvorevine. Bez obzira na moje dijagnoze, osjećam se smireno i žao mi je što nisam bila hrabrija i pokušala dobiti rastavu usprkos prijetnjama.”
“U ove četiri godine sam, unatoč terapijama i bolovima, opuštena. Zato drage žene, ne dajte se maltretirati. Molila sam Boga da mi da barem mjesec dana života bez muža, a dobila sam četiri mirne godine. Više ne razmišljam o kraju života, iako je kraj možda blizu”, iskreno je i toplo pismo naše vjerne čitateljice Tereze.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
