Tko pročita samo gornji naslov, a ne pročita cijelu priču ove majke, pomajke, supruge i bake, pitao bi kakav to grozan otac mora biti, kad sinu kaže neka mu ne dolazi pred oči. No, uvjerili smo se još jednom, stvari nisu uvijek crno-bijele. Svoj slučaj je ova žena iznijela na stranicama za razmjenu iskustava i znanja Quora, osvrnuvši se na temu koja se povela oko otuđenja odrasle djece
“Ovo su vrlo teške situacije, reći ću vam što se dogodilo mom mužu i meni. Naš sin ima 25 godina i prekinuo je sve kontakte s nama prije gotovo godinu dana. Biološki je sin mog muža, a moj posinak. Vjenčali smo se kad je imao 5 godina. Moje dvije kćeri imale su 4 i 6 godina. Zvao me mama (njegov izbor) unutar godine dana od našeg vjenčanja. Imali smo zajedničko skrbništvo nad njim, pola mi i pola majka, prva supruga mog muža”, objasnila je u uvodu.
Lijepo djetinjstvo
“Moj muž je posvojio moje kćeri i činilo se da je i njegov, odnosno naš sin, oduševljen što ima sestre. Mislim da je imao lijepo djetinjstvo s nama. Nikad u obitelji nije bilo fizičkog zlostavljanja, imali smo razumna pravila, i sva tri djeteta to potvrđuju. On je pokazivao znakove hiperaktivnosti i vodili smo ga kod tri različita liječnika i svi su rekli da ima ADHD (poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje), no njegova biološka majka nije dopuštala da za to uzima lijekove”, piša nadalje.
“Inače, u obitelji smo najnormalnije razgovarali o problemima i ako je on želio dodatno vrijeme s mamom, dali smo mu ga, isto kao i ona nama. Sve je bilo u redu dok nije napunio 16 godina, kad smo saznali da mu majka, kad je kod nje, dopušta pušiti marihuanu. Onda se dogodilo da se šuljao i pušio i kad je bio kod nas. I dalje nije bilo problema među nama, osim što smo mu jasno rekli da to kod nas nećemo dopuštati, barem dok ne postane punoljetan”, objašnjava u kojem je smjeru išao razdor.
S 19 godina rekao im je da konzumira i kokain i da je nekoliko puta probao LSD. “Kad je imao 20 godina, počeo je živjeti isključivo kod svoje mame. Kod nje je besplatno stanovao i ona nije vidjela problem u njegovim nezdravim izborima. Onda je, prije otprilike godinu dana, rekao da se sjeća kako je bio prisiljen imati sestre i maćehu te da ne želi imati više ništa s nama”, pojasnila je ova duboko povrijeđena pomajka.
“Tata, biraj!”
“Potom je rekao je da bi rado posjetio svog oca, ali da nitko od nas ne smije biti u blizini dok je on u kući. Njegov otac je imao 14 srčanih udara, ima 19 stentova, dijabetičar je i sada ima početnu Parkinsonovu bolest. Ponudila sam se da odem i da se pobrinem da naši unuci, koji su u dobi od dvije, tri i četiri godine, ne budu kod nas doma, ali moj muž je izričito rekao da nikamo nećemo ići i da on ne pristaje na sinove ucjene da mora birati članove obitelji”, doznajemo slijed događaja.
To što je otac odbio sina i rekao mu neka mu radije on više ne dolazi na oči, jer se zbog njega, koji je možda i na supstancama, neće odreći cijele obitelji, sada je razumljiv odgovor. “Neki mladi odrasli ljudi u ovoj generaciji doista vjeruju da su roditelji 100 posto krivi za sve njihove probleme i da će im se život popraviti ako odu od njih, u svakom pogledu”, navodi ova majka i supruga.
“Zapravo problem vidim u tome što živi besplatno kod mame, a onda ima novaca i vremena za droge. Nije bilo ispravno ni što mu je majka potvrđivala da je ‘moralo biti užasno’ odrastati uz sve nas pa mu time potvrđuje i da smo mi krivi za njegove loše izbore u životu. Samo se molimo da se očisti od droge i da shvati istinu i da posjeti svog oca prije nego što umre. Oca mu je to shrvalo, ovakvi izbori imaju neopisive posljedice. Situacija je grozna, ali napominjem da krivnja doista nije uvijek na (odbačenim) roditeljima”, zaključila je.
Što mislite o ovoj teškoj temi, jesu li roditelji krivi za sve?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
