Život u velikom gradu na moru, piše nam naša čitateljica Božica, iznimno je skup i ona se jedva usudi ući u dućan. Za to je kriva njezina mala mirovina i smatra da je zaslužila više.
Zna, piše nadalje, da su mnogi radili i po četiri pa i pet desetljeća svog života, i razumije da su zavrijedili veću penziju od njezine, no to, citiramo je je, “ne znači da netko tko je radio i u mirovinsko uplaćivao 34 godine, danas ne bi trebao imati dovoljno za dostojanstvo u mirovini”.
To dostojanstvo ona s 320 eura mirovine, tvrdi u pismu, nema ni približno. “Smatram da smo i ja i svaki građanin ove zemlje koji je radio 34 godine, zaradili za normalne životne potrebe u mirovinu. Uplaćivala sam mirovinsko, zdravstveno, a sada sam pod stare dane u vlastitoj zemlji gladna. S 320 eura nemam za kruh, a gdje su lijekovi?!” napisala nam je u pismu.
Kome je 2023. bila izvrsna?
“O ovim mirovinama ne možemo do doktora jer nemamo pošten komad odjeće, a evo ja nemam ni pristojne cipele. Ni premijer, ni resorni ministar ni HSU nakon izbora više ne spominju budućnost umirovljenika, nego ministar sada samo besramno izjavljuje da je 2023. godina bila dobra za umirovljenike. Za koje umirovljenike? One s povlaštenim mirovinama?” niže pitanja nezadovoljna gospođa Božica.
“Pri svakom usklađivanju neki dobiju više nego što iznosi konkretno moja mjesečna mirovina, a mi s mirovinama sličnima mojoj dobijemo 10 do 20 eura koje čekamo po tri mjeseca. Mi drugim riječima dobijemo samo laži. Da smo dok smo radili uplaćivali i po samo 1 euro, u nekoj poštenijoj državi sada bi bi imali mirovine od koje bi barem mogli živjeti”, napominje i dodaje da ona konkretno tek – životari.
Ima za podizanje plaća, nema za penzije
“Za podizanje plaća ima, za financiranje stranaka ima, ali nema za nas umirovljenike koje također zahvaćaju ova svakodnevna poskupljenja, od astronomskih cijena hrane do računa za režije. Kako mi to možemo plaćati? Mi smo poraženi jer nemamo ni za kruh”, napisala je ova umirovljenica.
Svako malo primimo pismo poput ovog, pišu nam prosječni umirovljenici da skupe za hranu, ali nemaju za ništa izvan toga. Tako nam je i gospođa Lucija nedavno otkrila da nije mogla preživjeti s 512 eura mirovine pa se vratila raditi na pola radnog vremena. Sve je više prosječnih umirovljenika koji su na to primorani, no ima bolesnih koji raditi ne mogu i mi smo jedino mjesto gdje se, pišu nam, usude zavapiti.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
