Katarinina (38) s obitelji živi u središtu Zagreba, dok njezina svekrva, 62-godišnja gospođa Marija, živi na obroncima podno Medvednice. Prometna povezanost im ne ide na ruku pa se viđaju rjeđe nego što bi voljele.
“Moj suprug, naših dvoje djece i ja živimo nekih osam kilometara od svekrve, s tim da smo mi u samom gradu, a ona živi u kući malo izvan pa do nas mora najprije na gradski autobus i potom presjedati na tramvaj. Kaže mi da joj je odlazak kod nas kao da ide na cjelodnevni izlet i sve joj se manje ide u grad.”
“U neku ruku je razumijem jer živi sama, nema auto, a još uvijek je u radnom odnosu. K tome ima veliku okućnicu o kojoj brine, jednostavno žena ima svoje zanimacije i poštujem to. Jako se dobro slažemo pa se često čujemo, savjetujem se s njom o svemu, od odgoja djece do pravljenja zimnice. Ali baš mi je krivo što ne dođe češće barem vikendom. Njoj je ipak lakše organizirati se i uskladiti obaveze, nego nama uz silne dječje aktivnosti, radne smjene, kućanstvo”, piše nam.
Roditelji došli triput u deset godina
Njezini roditelji, objašnjava potom, žive u Dalmaciji i s majkom si nije ni izdaleka toliko bliska kao sa svekrvom. “Rano sam otišla od kuće, na studij. Moji roditelji su kod nas u Zagrebu bili na tri dječje prigode i to je sve. Ne vole ići nigdje od kuće. Žive na selu u zaleđu, u mirovini su i ja sam najmlađa od nas tri sestre. No, zato mi njih posjetimo svako ljeto i ostanemo s njima tri, četiri dana kad idemo na more”, otkriva.
Dok su djeca bila sasvim mala, piše nam, bila je ljubomorna na sve mlade majke kojima su mame i svekrve pomagale oko djece i kućanstva. “Ja sam se godinama osjećala stalno razapetom, no sada kad su malo porasli lakše je. Pa ipak mi je žao što što mi je svekrva ove godine došla samo jednom u stan”, požalila se.
Nema zle krvi
“Čak ja više volim da nam dolazi nego moj suprug koji joj je sin. Njega nerviraju naši ženski razgovori koji traju satima. No, budući da ja radim u smjenama, kad sam popodnevna, on zna otići k njoj s djecom, da razbiju vrijeme”, piše.
Za kraj je rekla da je se smatra sretnicom što u njezinoj široj obitelji nema zle krvi. “Moja svekrva je jedna pametna, realna, elokventna i ugodna žena i zbilja mi nikada nije krivu riječ rekla ili nešto napravila iza leđa. Naše susrete možda cijenim zato što nisu prečesti, tko zna. Ali evo, da netko pohvali suprugovu majku, kad se već tolike žene žale na njih”, zaključila je svoje pismo Katarina dodavši da i njezini roditelji nadasve poštuju njezinog muža.
A kakve su vaše obiteljske prilike?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!