Iako slušamo da u Hrvatskoj nedostaje radne snage, pa tako i medicinskog osoblja, gospođa Karla (podaci poznati redakciji), nije mogla raditi nakon ispunjenja uvjeta za mirovinu. “Radila sam u mojoj bolnici punih 46 godina i još sam 12 mjeseci staža dobila na dvoje djece. U trenutku umirovljenja imala sam 65 godina i tražila sam da mi radni odnos produže na još barem nekoliko mjeseci”, objašnjava nam u pismu.
No, njezin je zahtjev odbijen. “Htjela sam raditi još barem kratko jer sam hvala dragom Bogu dobrog zdravlja i za radnog vijeka nisam imala niti jedne sekunde bolovanja. Govore da imamo manjak medicinskih sestara u cijeloj Lijepoj Našoj, a meni nisu htjeli produžiti. Zato svim liječnicima najnormalnije produže na dvije godine”, otkriva nam.
Imala je, piše potom, velik motiv za ostanak u radnom odnosu, znajući da će joj primanja u mirovini pasti i da će se teško nositi s preslagivanjem financija. “Još sam otplaćivala kredit i zato sam zbilja htjela još neko vrijeme raditi. No, to nije jedino što me ljuti”, napominje.
U mirovini dvije godine
Polagala je nade, objašnjava, u isplatu novca koji je ulagala u drugi mirovinski stup. “U drugi stup uplaćivala sam otkako je krenuo 2002. godine jer sam mislila da će mi dobro doći kao vid štednje. Tada nam je rečeno da ćemo moći podići cjelokupni uplaćeni iznos ili se opredijeliti za mjesečnu isplatu uz mirovinu. No, cjelokupni iznos nisam mogla podići”, ustvrdila je.
“Na kraju sam mogla sam podići samo 15 posto iznosa. Mjesečno na to ime sada primam 66 eura, a sama mirovina za 47 godina kreće mi se oko 700 eura. Žao mi je što svoj novac, koji mi se oduzimao od plaće punih 20 godina, a to je na kraju iznosilo 180.000 kuna (23.892 eura), nisam mogla podići. To je moj novac i mislim da bih trebala sama odlučivati o njemu, ali nije tako”, ukazuje na nepravdu koju osjeća na vlastitoj koži.
Stanka: Grcala sam s kreditom u mirovini
Da je mogla još raditi, bezbrižnije bi svoj kredit otplatila i gospođa Stanka (70), koja kaže da je godinu dana grcala bez “prebijene kune u džepu”. “Kad sam otišla u mirovinu moj poslodavac je smanjivao radnu snagu, a ne povećavao kao što je to slučaj danas. Sve bih bila dala da sam mogla raditi još godinu dana, zbog kredita. Suprug mi je bio preminuo, sama sam u penziji grcala iz mjeseca u mjesec”, povjerila nam je.
“Sinu me bilo sram reći da nemam, ima troje djece. Šutjela sam i živjela s oko 400 tadašnjih kuna mjesečno. Toliko mi je ostalo nakon otplate kredita, plaćenih režija i štednje za drva, jer živim na selu. Rastezala sam 100 kuna tjedno. Da sam se umirovila u eurima, vjerujte mi, s ovom inflacijom, ja se s 53 eura danas vjerojatno ne bih mogla prehraniti”, rekla nam je u kratkom razgovoru gospođa Stanka.
Imate li sličnih iskustava?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
