Jedanaest lijepih godina proveo je gospodin Tomislav (75) sa ženom za koju je vjerovao da će s njim dočekati duboku starost. Poštovao ju je i volio, pružio joj svoj dom, plaćao režije, čak su se i dobro slagali. Presudilo im je, povjerava nam, to što je ona očekivala da će joj ostaviti svoju kuću u kojoj su živjeli.
“Ako umrem prije nje, ne bi ona ostala bez krova nad glavom jer ima stan u gradu iz kojeg je i došla živjeti k meni. Iznajmljivala ga je i lijepo živjela s 400 eura dodatno na mirovinu, ja sam ovdje plaćao sve režije. Mislio sam da imamo korektan i dobar odnos, ne znam što joj je trebala moja kuća”, govori.
“Nešto si je utuvila u glavu”
“Trebala je shvatiti me, ipak sam ja cijeli život sve ovo stvarao s bivšom suprugom s kojoj sam odgajao kćer tijekom 35 godišnjeg braka. Meni je najnormalnije da svojoj kćeri i svojim unucima ostavim nasljedstvo. Kad sam to rekao, uvrijedila se, vikala da će ona morati iseliti kad umrem. Nikad je nisam vidio tako ljutitu i bezobraznu. Rekao sam joj samo da je takav život i naše životne prilike”, povjerava nam.
Priča potom, ne bi mogao ni zamisliti da to pripadne njoj i njezinoj djeci, nema mu to smisla. “Tu sam ostao čvrst, nema ona što raspolagati s mojom imovinom, kao što ni ja ne bih tražio ništa od nje. Imala je uz mene sve što je htjela, živjeli smo lijepo, imali smo vrt, vozio sam je u grad i čekao po pola dana da si obavi što god je htjela. Ne znam što si je utuvila u glavu”, kaže još uvijek uzrujan zbog svega.
Oboje su patili
“Bilo mi je krivo kad je otišla, evo čujem preko prijatelja da je nešto bolesna. Sigurno je i nju to sve pogodilo, nema sumnje. Ja sam bio godinama sam nakon razvoda, mogu odsad biti i zauvijek sam. Ne želim ponoviti istu pogrešku dvaput i vjerovati još jednom krivoj osobi. Imam dobru mirovinu i mogu sve sam, hvala Bogu. Odem svaki dan malo susjedu koji je isto samac, pomažemo si kad zatreba”, govori.
Supruga i on podijelili su imovinu tako da ju je on isplatio, a ona je s tim novcima isplatila brata i otišla živjeti u roditeljsku kuću. “Kod mene je sve crno na bijelo, praktičar sam, nikome nisam ništa dužan. Bio sam obrtnik i sve što imam sam sam zaradio. Toliko od mene”, iskreno nam je ispričao ovaj vitalni umirovljenik. Što mislite, tko je u pravu?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!