Osuđivanje drugih ljudi nema nikakve veze s ljudima koje osuđujete, tvrdi psihologinja Dana Harron, stručnjakinja za poremećaje u prehrani. Upravo se u svojoj praksi susreće s mnogim ljudima koji imaju poremećaje prehrane, a koji osuđuju tuđe prehrambene navike i tuđa tijela.
Pri tome, dodaje, takve vrste osuda su u suprotnosti od temeljnih vrijednosti koje te osobe njeguju poput inkluzivnosti, suosjećanja i povezivanja s drugima. Pa zašto se onda to događa?
Kako je objasnila za Psychology Today, mnogi ljudi koji nisu imali privilegiju primiti bezuvjetnu ljubav imaju nesvjesnu ideju da postoji samo određena količina ljubavi koja se može podijeliti. Točno određena količina privlačnosti, bogatstva, mladosti, ljepote, postignuća i, na kraju, točno određena količina ljubavi. Oni vjeruju u ograničenost. Kada netko drugi ima nešto, čini se kao da je to nešto čega su oni lišeni. Količine su ograničene i ne postoji mogućnost da bude dovoljno za njih.
Ljudi koji osuđuju imaju potrebu vidjeti druge i sebe u hijerarhijskom poretku. Za njih, kada se dvoje ljudi susretnu, jedno je bolje, a drugo gore. Možete koristiti bilo koju metriku; bogatstvo, status, socijalnu sposobnost, ali poremećaj prehrane, na primjer, će vas natjerati da se fokusirate na veličinu, težinu i odabire vezane uz hranu i vježbanje. Ako niste bolji, pazite! Možda ste gori.
Osjećate kao da ne možete prestati
Osuđivanje je povezano s osjećajem sigurnosti. Ako ste “bolja osoba” u određenom scenariju, ne morate brinuti da biste mogli biti “gora” osoba. Ne morate se suočiti s potencijalnim osjećajima inferiornosti, srama i općenito osjećajem da niste dovoljno dobri.
Osuđivanje uništava odnose. Ako ste bolji od nekoga, odvojeni ste od njega. Iznad njega ste, a ne pored njega. S druge strane, onda nitko nije pored vas.
Je li osuđivanje snaga ili slabost?
Vaša snaga nije u tome da ponižavate druge ljude, upozorava psihologinja. Radi se o tome da znate tko ste, što cijenite i kako želite živjeti tu istinu. Radi se o spoznaji da si možete priuštiti biti velikodušni jer ste dovoljni i postoji dovoljno za sve. Ljubaznost prema drugima vas ne umanjuje; umjesto toga, čini svijet u kojem živimo boljim mjestom. Svi pobjeđujemo.
Ugoda koju izaziva osuđivanje drugih je kratkotrajna i varljiva
Vjerojatno ste osvijestili kako se osjećate dok osuđujete druge. Postoji taj brz osjećaj olakšanja, ali zatim, na nekoj razini, svjesnost da niste u skladu s onim tko stvarno želite biti. Osjećate se pomalo prljavo, emocionalno sigurno za trenutak, ali svjesni ste na nekoj razini da se bavite jeftinim, prljavim trikom kako biste ojačali svoj osjećaj vrijednosti. Možda osjećate da nemate izbora, kao da nikada ne možete posjedovati ništa što nije na nekoj razini ukradeno od nekoga drugog.
I mislite da morate to nastaviti raditi jer osuđivanje ne zadovoljava stvarne potrebe niti vodi k istinskom poštovanju sebe. I tako to ide, morat ćete osuditi drugu osobu, i još jednu i još jednu, kako biste nastavili tu farsu. Morat ćete pronaći ovisnike o drogama, kriminalce, užasne majke koje ćete osuđivati kako biste održali glavu iznad vode držeći se za plutaču umjesto da naučite plivati.
Osim toga, sada živite u svijetu punom osuđivanja jer ste pozvali tu silu u svoj život. Možda čak osuđujete i sebe jednako oštro kao što to činite s drugima. To je ironično za pothvat koji je izvorno bio zamišljen da spasi vaše samopoštovanje.
Ljubaznost prema drugima
Ali možda možete shvatiti da imate izbora. Bilo da ste vi osuđivani ili da vi osuđujete druge, možete odlučiti ne nastaviti taj ciklus. Možete odustati od potrebe da budete bolji od drugih i početi se držati toga da budete dovoljni sebi.
Možete sebe vidjeti kao osobu dostojne ljubavi i druge ljude kao ljude dostojne ljubavi. Možete uživati u spoznaji da ima dovoljno ljubavi za sve. Jer, kada drugima dajemo ljubaznost, također pronalazimo više prostora da je pružimo sebi.
