Teško je povući granicu tko što daje iliti dobiva u odnosu uzdržavatelja i starijeg štićenika, čak i kad je ugovor najpreciznije definiran. Naša čitateljica Mirna tvrdi da je njoj gotovo nemoguće staviti štit na sebe, jer s roditeljima, s kojima je još prije 26 godina sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, živi u istoj kući.
Ima iznimno težak odnos s majkom, a sada se u sve na vrlo neugodan način umiješao i brat. Toliko joj je prekipjelo zbog ucjena i prijava, da je zamolila majku da ponište ugovor. No majka na to ne pristaje.
“Prečesto se okrivljavaju skrbnici, odnosno oni koji su potpisali da će uzdržavati stariju osobu, a ja na svom primjeru mogu potvrditi da i štićenici mogu biti teški i na sve moguće načine zagorčavati život skrbniku. Evo mog primjera.”
“Sa suprugom živim u kući s roditeljima, mi na katu, a oni u prizemlju. I tako već 36 godina. Odnosi s mojom majkom nikad nisu bili idealni jer je zbilja teška osoba, a ugovor o doživotnom uzdržavanju s oba sam roditelja sklopila samo zbog tate. Željela sam da on bude zbrinut i pošteđen maminih ucjena budući da ga je cijeli život tjerala van, vrijeđala i omalovažavala”, objasnila je.
Stiže prijava
Osim što njezina majka svojom teškom naravi svima otežava suživot u kući, nakon 36 godina odjednom se pojavio brat koji nju i njezinog supruga proziva za psihičko i fizičko zlostavljanje starih roditelja. “Želi me izbaciti iz kuće i smišlja, eto, načine. Prijavio nas je Zavodu za socijalnu skrb, i to za nasilje”, doznajemo.
Djelatnici Zavoda došli su na uvid i utvrdili da je sve u redu te da nije bilo nikakvog nasilja, tvrdi gospođa Mirna. No, brat tu nije stao, prijavio ih je i državnom odvjetništvu, za isto djelo. Tada djelatnici Zavoda za socijalnu skrb i drugi put dolaze u kuću ne bi li utvrdili nepravilnosti, no i opet zaključuju da tu nije bilo nikakvog nasilja.
Jedina vlasnica kuće
“Moram ovdje napomenuti da je kuća moje čisto vlasništvo, braću sam isplatila. Unatoč tome, ja se kao jedina vlasnica kuće ne mogu zaštititi od tih napada. Svi u institucijama samo peru ruke i odgovaraju da oni tu ne mogu ništa. Teško je živjeti u toj kući, majka ne surađuje s nama. Mi želimo poništiti ugovor, ali ona to ne želi potpisati”, doznajemo nadalje.
“Mi na silu ne želimo ići poništiti ugovor, jer bismo se godinama morali povlačiti po sudovima. Tako nam ostaje da nas i dalje ucjenjuju s tim ugovorom. Šalju nam Zavod za socijalnu skrb u nadzor, a taj Zavod nema nikakve ovlasti zaštiti bilo koju stranu. Oni mogu samo zaprimiti prijave i ako utvrde nasilje, žrtvi ponuditi smještaj u sigurnoj kući. I to je to. No, budući da u našem slučaju nema fizičkog nasilja, mi smo prepušteni sami sebi i ovakvim prijavama i prijetnjama”, opisala je svoju nezavidnu situaciju gospođa Mirna.
Da je požalio što je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju, povjerio nam je i gospodin Miroslav čiju nevjerojatnu ispovijest možete pročitati na ovoj poveznici.
Jeste li se našli u sličnoj situaciji? Kako ste je riješili?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
