Ugovori o uzdržavanju nisu jednostavna stvar, a često rezultiraju time da obje strane koje su ga potpisale završe s trajno poremećenim odnosima. Uz to, nije ih lako ni raskinuti. Uvjerila se u to i naša 67-godišnja čitateljica koja je ugovor sklopila sa sinom i snahom da bi ga na kraju ipak sudski razvrgnula.
No, u njenom slučaju, razvrgavanje ugovora samo je pogoršalo stvar. Sada, uvjerena je, snaha i sin čine sve kako bi je izbacili iz njene nekretnine. “Smišljaju način da me proglase ludom kako bi me smjestili u psihijatrijsku ustanovu”, žali nam se.
Kaže da ne komuniciraju s njom, a zabranili su i unucima da komuniciraju s bakom. No, to nije najgori dio priče. “Više puta je intervenirala policija. Sin me zlostavlja fizički i psihički, a snaha psihički. Žive u kući koju smo sagradili ja i pokojni suprug. Oni su na katu kuće, a ja u prizemlju. Ponašaju se kao da ja živim u njihovoj stečevini, a ne da oni žive u roditeljskoj teško stečenoj imovini.”
Tragično, ali naša čitateljica uvjerena je da snaha i sin jedva čekaju njen odlazak s ovoga svijeta kako bi se domogli nasljedstva. “Umjesto da sa 40 godina života počnu graditi svoj vlastiti krov nad glavom, oni izmišljaju kako se na lopovski način dočepati kuće. Tužno je da to naš zakon dozvoljava i svi stanu na stranu jačeg umjesto da zaštite slabijeg. Teško mi je kad na sudu pričaju laži, a sutkinja vjeruje njemu, a ne liječničkoj dokumentaciji. Uvijek je on u pravu i prođe nekažnjeno.”
Glavnog krivca za ovu situaciju, naša čitateljica vidi u snahi. “Draga snaho, pošto me ne možeš vidjeti pod mojim krovom, odseli se i započni svoj život. Uspjela si da moj sin zamrzi vlastite roditelje. Zaboravila si odakle si došla i uvjete koji su te dočekali. Toliko voliš sebe i materijalno da ne razmišljaš koliko tvoja djeca trpe jer si ih udaljila od bake i pokojnog djeda”, samo je dio potresnog pisma koje je stiglo na našu adresu.
Ugovori o uzdržavanju su dobra, ali mogu biti i opasna stvar
“Što učiniti?” pita se naša čitateljica, koja ni slutila nije da će se tako osjećati u vlastitoj kući. U ovom slučaju, sigurno je, ima posla za razne institucije, ali prvenstveno za policiju i pravosuđe. Za pretpostaviti je da sin ima suvlasnički dio u kući te da ga naša čitateljica ne može iseliti sa svoje adrese. No, čini se da je sve počelo s nesretnim ugovorom o uzdržavanju koji nije ispunio očekivanja uzdržavane osobe i davatelja uzdržavanja.
Ono u čemu starije osobe griješe kod sklapanja takvog ugovora najčešće je da ne nabroje sve ono što im je potrebno. Dogodi se tako da navedu samo da davatelju uzdržavanja ostavljaju stan ili kuću, a da će ih zauzvrat ta osoba uzdržavati do smrti, umjesto da budu precizni do najsitnijih detalja. Jer dođe li do sudskog spora, teško je utvrditi što sve spada pod to ugovoreno uzdržavanje.
Ugovor treba doslovno sadržavati sve – količine i učestalost; od nabavke sezonske obuće i odjeće, osiguravanja pedikera i frizera do kompletne zdravstvene skrbi, zadovoljavanja kulturnih potreba i svega što je nužno za dostojanstvenu starost. Ako se ugovorom definira smještanje u dom za stare i nemoćne osobe, obavezno treba definirati tko će plaćati razliku do cijene smještaja. Takvi detalji pomažu na sudu utvrditi je li davatelj uzdržavanja ispunio svoje obveze ili ne. Prije sklapanja bilo kakvog ugovora o uzdržavanju, dobro se informirajte. Dodatne informacije potražite ovdje i ovdje. (r)
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
