Posljednjih 20 godina imala sam ista dva alarma postavljena svakog radnog dana: jedan u 5:15 ujutro i jedan u 9:17 ujutro. Ja sam srednjoškolska profesorica.
Alarm u 5:15 je zapravo samo formalnost. Nakon 20 godina ranog ustajanja, budim se prije izlaska sunca bez ikakve potrebe za alarmom. Alarm u 9:17 ujutro također je duboko rutinski; to je službeno vrijeme kada moram pauzirati nastavu i zabilježiti prisutnost učenika. To je službeno “vrijeme bilježenja” na temelju kojeg škole dobivaju javni novac za obavljanje svog posla, objašnjava u eseju za Business Insider Laura Landsbaum.
Tako izgleda raspored kojeg se pridržavam već dva desetljeća. Ali nakon ovog tjedna, ta dva alarma više neće biti bitna. Napustit ću podučavanje i otići ću u prijevremenu mirovinu sa 59 godina, što me čini pomalo nervoznom.
Moj prihod će se sada prepoloviti
Nerviraju me neke stvari. Živjet ću skromnije s manjim prihodima. S mojom mirovinom, moj prihod će biti manje od polovice onoga što je bio. Moji troškovi će biti niži, ali neće se smanjiti napola.
Prošle godine bila sam honorarna nastavnica na lokalnom fakultetu. Radila sam to kao dodatni posao, ali pravila moje mirovine zahtijevaju da preskočim ovaj jesenski semestar. Trebale su mi godine prijava da dobijem tu honorarnu poziciju. Brinem se da će me prisilno odsustvo tijekom najprometnijeg semestra akademske godine ponovno gurnuti na začelje redoslijeda za honorarne profesore. Plaća nije velika, ali može pomoći kompenzirati smanjenje prihoda koje očekujem.
Budući da neću zarađivati dovoljno, odlučila sam prihvatiti posao pisanja na daljinu, ali on nema beneficije i neće imati nikakvu strukturu ili rutinu. Iako ću raditi nešto do čega mi je jako stalo, i dalje ću biti ispod plaće koju sam imala ove godine.
Ne znam kako ću ispuniti vrijeme
Već 20 godina, više od 200 učitelja u zgradi bili su odrasli ljudi s kojima sam bila u svakodnevnoj interakciji. Zajedno ručamo, dijelimo uspone i padove njihovih života. Bili su tu da raspravljaju i daju mišljenje o mojim dilemama u učionici i osobnim problemima. Odakle će dolaziti novi glasovi razuma?
S obzirom na to da ne želim da moja jedina interakcija bude sa suprugom, imam velike planove. Prijavila sam se za članstvo u lokalnom odboru stanara koji se sastaje mjesečno kako bi pregledavao dozvole za poboljšanja na kućama, odobravao boje za fasade i promišljao dizajn krajolika.
Dva kompleta pločica za igru Mahjong skupljaju prašinu u ormaru desetljećima. Pronašla sam grupu za početnike koja se sastaje dvaput mjesečno i imam svaku namjeru pridružiti im se. Nadam se da će Mahjong spriječiti da mi se uhvati paučina u glavi te da će mi priskrbiti novu grupu vršnjaka.
Osim toga, lako je bilo odgađati bilo kakvu formalnu tjelovježbu s izlikom da nemam vremena. Sada kada ću imati vremena u mirovini, kako će izgledati moj novi režim tjelovježbe? Dva desetljeća jedina vježba bila mi je hodanje po školskoj zgradi. Uvijek sam znala da trebam spriječiti osteoporozu treningom s utezima, ali sada će biti vrijeme da uzmem uteg.
Nisam sigurna tko sam bez svog posla
Napokon, posljednjih 20 godina ponosno sam izjavila da predajem u srednjoj školi svakome tko bi me pitao o mojoj profesiji. Koji će biti moj sljedeći odgovor? Nisam pronašla nijedan s kojim se osjećam ugodno.
Još nisam spremna reći: “U mirovini sam.” Taj izraz za mene nosi previše negativnih konotacija. Više od 30 godina kasnije, napokon razumijem zašto moja bivša svekrva nije s entuzijazmom prihvatila svoj novi status “bake”. Naslovi nose težinu, a ja nisam spremna nositi naslov “umirovljenice”, zaključuje učiteljica iz Teksasa.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
