Liječnici misle da je Gayle Dean (72) medicinsko čudo, a i ona se slaže s time. Ta baka desetero unučadi preživjela je rak pet puta i zbog toga joj je uklonjeno čak 11 organa. “Liječnici su mi rekli da ne znaju nikoga tko je imao pet različitih vrlo ozbiljnih vrsta rakova i preživio ih,” rekla je za australski News. Dodaje, zahvalna je što je živa.
Njena borba je počela 1991. godine. Bio je to običan dan za obilazak sidnejskih dućana s prijateljicom. Slučajno su prošle pored medicinskog centra koji je nudio besplatan mamografski pregled. “Nikada prije nismo čule za to,” prisjetila se Dean. “Mislile smo da bi to moglo biti zabavno.”
Umjesto zabave, liječnik joj je priopćio da ima veliki zloćudni tumor u lijevoj dojci. “Bila sam u totalnom šoku, nisam imala nikakve simptome“, prisjetila se. “Imala sam 38 godina, osjećala sam se dobro. Nikada nisam imala veći zdravstveni problem bilo koje vrste, a ipak je bio tu. Ali to je ta podmukla priroda raka.”
Borila se za sebe i djecu
Kao trostruka samohrana majka, odmah je pomislila na svoju djecu. Odlučila je da će učiniti sve što treba samo da ostane uz njih. Tjedan dana kasnije bila je na mastektomiji. “Noć uoči operacije sam se molila Bogu. Govorila sam mu da mi mora dopustiti da živim jer nitko ne voli moju djecu kao ja i nitko ih ne može odgojiti tako dobro kao ja. Na neki način sam se borila za sebe. Kada se osvrnem, drago mi je što sam to učinila.”
Nakon operacije, uslijedilo je šest mjeseci vrlo teške kemoterapije tijekom koje je izgubila kosu. No cijelo to vrijeme slutila je da priča s rakom nije došla kraju. Redoviti pregledi svakih šest mjeseci pružali su joj određenu sigurnost. Ipak, pet godina kasnije, 1996., tijekom mamografije, liječnici su joj rekli da ima rak na drugoj dojci. Ovog je puta znala što je čeka. “Nisam ga vidjela kao ubojicu ili nešto čega se treba bojati. Mislila sam da ću ga pobijediti.” Bila je u pravu.
1999. godine otišla je ginekologu nakon krvarenja kako bi provjerila je li sve u redu. “Liječnik je sjeo na krevet. Imao je suze u očima. Rekao je da mu je žao, ali da je moja maternica puna raka.” Nakon toga je obavila totalnu histerektomiju. “Bila sam jako umorna od raka i gubitka organa. Previše mi je oduzeto. Pitala sam se kada će to prestati.”
Godine mira
16 idućih godina ova umirovljena učiteljica živjela je bez teških dijagnoza. Uživala je u životu. Udala se za sadašnjeg supruga 2003. godine. Proslavila je rođenja svojih unuka i putovala svijetom. “Skoro nikada nisam razmišljala o raku. Ožiljci su me podsjećali kada bih se vidjela u zrcalu u kupaonici, ali to je bila stvar prošlosti”, dodaje.
Sve dok 2015. godine nije podvrgnuta rutinskoj kolonoskopiji. Nije imala nikakve simptome, ali liječnici su pronašli tumor u zdjelici veličine teniske loptice. Kaže da su radioterapija i kemoterapija bili najgorih devet tjedana njenog života. “Suprug je rekao da sam bila kao krpena lutka na krevetu. Sve što sam mogla učiniti bilo je ustati svaki dan, jedva se istuširati, otići u bolnicu, primiti radioterapiju i vratiti se u krevet. Bilo je užasno.”
Rak je još jednom pobijedila, no liječenje je teško oštetilo njene organe pa je završila s kolostomskom vrećicom. A onda su joj lani liječnici priopćili da ima rak na lijevom bubregu. “Bila je to veliki šok, ali moj liječnik je rekao da se to može riješiti običnim odstranjenjem bubrega. Bila je to jednostavna operacija”, opisuje.
Nakon preživljavanja raka i uklanjanja niza organa uključujući dojke, 26 limfnih čvorova, maternicu, jajovode, jajnike, žučni mjehur i lijevi bubreg, 72-godišnjakinja se nada da se rak neće vratiti. “Molim se da se nikada više ne vrati u moj život. Ali, istovremeno, moram biti praktična i ako se ikada vrati, znam što treba učiniti. Znam kako se boriti.”
“Budite ljuti, ako vam tako dođe”
Osvrćući se unatrag, to što je živa pripisuje svojoj vjeri, obitelji i pozitivnom načinu razmišljanja. “Bilo je trenutaka kada nisam mogla prestati plakati. Bilo je trenutaka kada sam bila jako ljubomorna na sve žene koje imaju grudi. Bilo je trenutaka kada sam se pitala što to nije u redu sa mnom da ne mogu biti kao normalne žene.“
Nakon što se borila s rakom više od tri desetljeća, sve više cijeni dragocjenost života. “Mislim da je najbolja riječ za opisivanje mog cijelog stava prema životu – zahvalnost” rekla je. “Osjećam da je to bilo čudo, osjećam se zadivljeno. Svaki dan ima sjaj.”
Onima koji prolaze dio puta kojim je ona kročila poručuje da ne moraju biti jaki: “Budite svoji. Budite slobodni osjećati sve loše osjećaje, budite ljuti kad vam tako dođe. Recite ‘da’ na svaku ponuđenu pomoć i nemojte ni pokušavati biti neovisni. Rak se može otkriti kroz testove, preglede, liječnike koji vas prate. Nemojte ignorirati te stvari, ne ignorirajte resurse koji su vam dostupni”, zaključuje.
