Kako nam naš umirovljeni čitatelj Stanislav (79) povjerava u pismu, svoju je mirovinu zaradio u dobrostojećoj firmi, koju su kasnije kupili stranci. Tako je ondje zaradio 40 godina neprekidnog radnog staža i to dugi niz godina na mjestu direktora. Mirovina mu danas iznosi, kako piše, “nešto manje od 800 eura”.
Iako će mnogi reći da mu je mirovina sasvim pristojna, on smatra da se naš mirovinski sustav ne kreće u dobrom smjeru, kao što se kreće slovenski. Upoznat je, piše, s tamošnjim prilikama, jer ima susjeda koji je u Sloveniji zaradio penziju i koji mu se pohvalio da će u lipnju dobiti i 13. mirovinu.
“Moj znanac je u Hrvatskoj završio trogodišnju strukovnu školu, ali je imao sreću da dobije posao u Sloveniji. Tada nismo ni slutili što će se dogoditi s državom, poslovima, plaćama ili penzijama. On je samo prihvatio prvi posao koji mu se ponudio i imao je sreće da je došao u dobru firmu. Tu je do kraja ispekao zanat i radio u tvornici kao tokar do penzije.”
Tri godine srednje vs. fakultet
“I dok je susjed odmah nakon trogodišnje srednje išao raditi, ja sam otišao na fakultet u grad, što su moj otac i majka (samo je on radio) jako teško plaćali. Zato sam se trudio što prije diplomirati. Raditi sam počeo čak pet i pol godina kasnije od njega, tako da on ima više staža.”
“Danas imam manju mirovinu nego on. Ne kažem da nije majstor svog zanata, bio je. I sam sam ga često zvao da mi nešto odradi, zavari, popravi, što god je trebalo. I neka ima veliku mirovinu. Ali što ne valja s našim sustavom, kako smo toliko zaostali za Europom? Pa u Sloveniji je prosječna mirovina veća od 800 eura, kod nas je tek sad za koji euro premašila 500″, piše ovaj umirovljenik.
“Da sam na mjestu direktora u takvoj firmi radio u Sloveniji, danas bih imao najmanje 1.500, ako ne i 2.000 eura mirovine. Poznajem jednog čovjeka iz mjesta s diplomom, koji je imao funkciju poput moje, koji ima blizu te više brojke”, objašnjava nam.
“Takva je mirovina u Hrvatskoj san i bojim se da osobno neću doživjeti neko veliko povećanje. Nadam se da će se moja djeca izboriti doći na bolje. Potez je na vladi, jer ovo je neodrživo. S mojom mirovinom je teško, a kako je mojim susjedima samcima s 360 i 470 eura penzije, ne mogu ni zamisliti. Pa meni je neugodno uzeti im za doplatu lijeka koji im ponekad podignem u ljekarni jer nemaju auto”, rekao nam je gospodin Stanislav.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
