O bolnim ranama iz djetinjstva i mladosti usudila nam se pisati gospođa Nevena. Putujući kroz njezine misli teško se oteti dojmu da unatoč tome što su dani tihe patnje desetljeća iza nje, za nju je to i danas bolna tema. I zauvijek će, čini se, biti. Hvala joj stoga na hrabrosti što je smogla snage otvoriti rane od kojih ju najviše boli rana nastala zbog nedostatka majčine ljubavi.
“Imam 55 godina. Imam visoku stručnu spremu i radim u jednoj odgojno obrazovnih ustanovi u velikom gradu. Rođena sam kao izvanbračno neželjeno dijete. Otac je moju majku napustio čim je saznao da je trudna. Majka je skrivala trudnoću i rodila me na veliko iznenađenje i ogorčenje svojih roditelja koji joj nisu dopustili da se iz rodilišta vrati kući”, doznajemo iz uvoda pisma.
Potom piše da je u rodilište k majci došao čovjek kojeg je poznavala, a koji joj je ponudio brak i prihvaćanje djeteta kao svog. Majka je pristala, ta bila je to za nju možda jedina slamka spasa.
Loš odnos s majkom
“Taj moj očuh me jako volio i bio je jedina osoba koja je vjerovala u mene. Majci sam bila netko tko joj je uništio mladost i život i da nije bilo mene, vjerojatno bi bilo sve drugačije. Vjerojatno nije voljela mog oca već ga je više poštivala jer ju je eto izvukao iz teške situacije. S majkom nikada nisam uspostavila pravi odnos”, objašnjava Nevena.
“O svemu se, piše nadalje, tajilo i nije se smjelo govoriti pa sam istinu slučajno doznala u dvanaestoj godini. Svijet mi se srušio i toliko sam bila ljuta da se nikome nisam povjerila da znam istinu. Od tada ne vjerujem ljudima”, napisala je.
Upoznaje biološkog oca
“Svog pravog oca upoznala sam prije pet godina kad je već bio jako star i bolestan. Kuhala sam mu i nosila obroke da ne umre gladan jer njegovi sinovi nisu pokazivali nikakvu brigu za njega. Plakao je i ljubio me i grlio žaleći za izgubljenim godinama bez kćeri. Govorio mi je: Nisam ni sanjao da ću zadnju žlicu pojesti iz tvoje ruke”, svjedoči u pismu.
Ima, naglašava potom Nevena, predivnu obitelj – sina i muža, ali osjeća se obilježenom i ne može uživati u svim životnim radostima koje joj obitelj pruža.
Majka izigravala žrtvu
“Majka mi je živa, očuh je nažalost umro, mislim da nije bio sretan s mojom majkom i odao se alkoholu što je također narušavalo prividan sklad. Majku razumijem, ali ona nikad nije razumjela mene, uvijek je izigravala žrtvu i pokazivala karakter narcisoidne osobe. I danas se ponaša na način da joj ja moram nadoknađivali sva njezina nezadovoljstva i stalno me stavlja u poziciju da osjećam krivnju”, tvrdi ona.
“Naizgled odajem dojam jaka osobe koja može riješiti svaki problem i često se vole svi oslanjati na mene, a zapravo je sve suprotno, jako sam ranjiva i osjetljiva samo što to ne pokazujem. Uzimam blage doze antidepresiva i svega sam svjesna, ali ne mogu si pomoći. Imam duboku usađen osjećaj niskog samopoštovanja. Sada već imam i previše godina da bih se mogla mijenjati”, zaključila je na kraju pisma gospođa Nevena.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
