Gostujući u programu N1 televizije koordinator koalicije Umirovljenici zajedno, Milivoj Špika, komentirao je točkastu koaliciju koju su dogovorile lijeva stranka Možemo i umirovljenička stranka Hoćemo pravedno.
“Ta stranka koja je s Možemo, registrirala se praktički jučer. Registrirala ju je jedna dokona domaćica. To je ‘jaka stvar’. Vidio sam kakve oni stvari pričaju i kako bi oni povećali mirovine”, kazao je podrugljivo Špika o Dragici Trumbetaš, čelnici stranke Hoćemo pravedno.
Trumbetaš je, podsjetimo, kazala kako je našla puno zajedničkih točaka s Možemo i njihovom prvakinjom Sandrom Benčić. Zalaže se za ispravljanje svih diskriminacija u mirovinskom sustavu, a podržava i inicijativu stranke Možemo da se mirovine podignu na 67 posto prosječne plaće i redovito mjesečno usklađuju.
Trumbetaš uzvraća udarac
Uskoro je Trumbetaš reagirala i na Špikine riječi, nudeći javnosti pregled uspjeha koje postigla su svojoj karijeri. “Uvijek sam željela biti domaćica kada odem u mirovinu, moji unuci obožavaju kako kuham “rizi-biži”, bijele žgance, i štruklje s tropom.”
“Politički sam se aktivirala kad sam vidjela kako tonu naše teško zarađene mirovine, a dečki u Hrvatskoj stranci umirovljenika i oko nje lijepo profitiraju na borbi prava za umirovljenike”, napisala je na Facebooku Trumbetaš.
“Dugoročno zaostao”
“Špika je negdje opasno i dugoročno zaostao pa zagovara da muški umirovljenici u mirovini smiju biti uvaženi saborski zastupnici, a žene umirovljenice neka se drže štednjaka. U strankama su poželjne kao članice prazne glave”, piše nadalje.
“No umirovljenica koja se besposlena, dohvatila politike, ima iza sebe dugogodišnji rad u firmi Končar transformatori na poslovima montaže i s bušilicom, ali i na poslu voditelja proizvodnog odjela. Za svoj posao, ali i za borbu za prava radnika dobila je niz raznih, velikih priznanja“, priopćila je šefica stranke Hoćemo pravedno.
Pohvalila se kako je 1983. dobila nagradu kao najbolja radnica u konkurenciji 5.000 radnika, a 1985. godine priznata joj je inovacija koja je značajno unaprijedila proizvodnju transformatora. Dvije godine kasnije dobila je u konkurenciji 25.000 radnika, koliko je tada zapošljavao Končar, nagradu SOURA Rade Končar.
Susret s Antom Markovićem
“Nagradu mi je uručio Ante Marković koji se digao od stola da bi mi je donio do mjesta gdje sam sjedila u dvorani Moše Pijade. Rekao mi je: ‘Sjedite, zaslužili ste da ja dođem do vas jer moram vam pokazati koliko poštujem vaš rad.’ Ante Marković tada je bio predsjednik Savezne izvršne vlade SFRJ, a ja sam bila jedna od rijetkih u dvorani koja nije nikada bila član KPJ”, prisjetila se vrhunca karijere Trumbetaš.
“Rado ću biti domaćica kada mirovine budu dostatne za troškove života svih umirovljenika koji su svoje mirovine zaradili. Do tada neću biti besposlena, već ću na sve moguće legalne načine boriti za sva prava umirovljenika, radnika i poljoprivrednika. Usput ću i dalje peći torte i kuhati štrukle svojim unucima. Tko hoće nađe načina, tko ima nepoštene namjere taj laprda, bez veze i smisla”, zaključila je Trumbetaš.
