Val iseljavanja mladih potaknuo je i neke od njihovih roditelja da život premjeste bliže djeci. Tako nam je pisao čitatelj iz Slavonskog Broda koji razmišlja o preseljenju, ali ga muče brojne nedoumice.
“Sin i kći žive u Nizozemskoj i ne misle se vraćati u Hrvatsku. Ja sam ostao u Hrvatskoj, ali ovdje više nemam obitelji i ništa me ne drži. Mogu li se ja preseliti k njima u Nizozemsku za stalno bez straha da će me jednog dana potjerati natrag u Hrvatsku budući da sam umirovljenik, a ne radnik?” pita naš čitatelj. Donosimo uopćeni odgovor koji važi za sve državljane Hrvatske koji se kane preseliti u neku od članica Europske unije (EU).
Naš čitatelj kao državljanin Hrvatske, države članice EU-a ima pravo živjeti u bilo kojoj zemlji EU-a ako ima sveobuhvatno zdravstveno osiguranje u zemlji domaćinu i dovoljne prihode da živi bez potpore dohotku. Taj prihod može biti mirovina ili bilo koji drugi izvor prihoda.
Tijekom prva tri mjeseca boravka u novoj zemlji kao državljanin države članice EU-a nije obavezan zatražiti boravišnu ispravu kojom se potvrđuje pravo na život u toj članici, iako neke članice traže da se boravak prijavi odmah po dolasku.
Mora li dobiti dozvolu boravka?
Nakon tri mjeseca u novoj zemlji možda će morati prijaviti boravak pri nadležnom tijelu (obično je to gradska vijećnica ili lokalna policijska postaja) te dobiti potvrdu o prijavi. Za to mu je nužna važeća osobna iskaznica ili putovnica te dokaz o cjelovitom zdravstvenom osiguranju i dokaz da ima izvor prihoda (mirovina ili nešto drugo) za vlastito uzdržavanje bez potrebe za dodatnim potporama tom dohotku.
Može li biti protjeran?
Iako su stupovi Europske unije slobode kretanja i rada, one nisu neograničene i države članice mogu se zaštiti od zloporabe tih sloboda. Ako osoba koja je došla boraviti u nekoj članici više ne ispunjava uvjete za taj boravak, država je može zatražiti da napusti njen teritorij.
U iznimnim slučajevima zemlja domaćin može i deportirati osobu koja boravi na njenom teritoriju, ali tada mora dokazati da ta osoba predstavlja ugrozu javnog poretka ili javne sigurnosti. Odluka o deportaciji ili zahtjev za napuštanje zemlje mora se dostaviti u pisanom obliku. U odluci ili zahtjevu moraju biti navedeni svi razlozi za deportaciju te način na koji se može podnijeti žalba i rok u kojem se može podnijeti žalba.
Ima li pravo na trajni boravak?
Nakon pet godina besprekidnog zakonitog boravka u drugoj državi članici, naš čitatelj ima pravo na stalni boravak, što pak znači da u toj državi članici može ostati koliko god dugo želi.
Tijekom tih pet kvalifikacijskih godina smije napuštati zemlju boravka, ali ne duže od šest mjeseci godišnje. Smije izbivati i zbog vojne službe, što u slučaju umirovljenika i umirovljenica nije za očekivati. Također, može izbivati i 12 mjeseci uzastopce u slučaju teške bolesti, obrazovanja ili upućivanja na rad u neku drugu zemlju. Trudnoća i porod su također legitimni razlozi za jednogodišnje izbivanje, no teško ostvarivi u slučaju umirovljenika.
Kada nakon tih pet prvih godina naš čitatelj dobije pravo na stalni boravak, to pravo može izgubiti ako živi izvan zemlje dulje od dvije godine zaredom.