Čak petero članova iz tri generacije obitelji Mička ozbiljno je zagrizlo u slikarstvo, a u prvim potezima kista već se okušalo i dvoje najmlađih potomaka.
Radove svih sedmero članova okupila je umirovljenica Olga Mička, koja je slikati počela tek u mirovini, a toliko je napredovala da je, kako sama kaže, nadmašila i sebe. Njezina inspirativna priča mogla bi vas potaknuti da posjetite jedinstvenu obiteljsku izložbu koja je otvorena do 15. svibnja u Knjižnici Staglišće na Jarunu.
“Nakon što sam u kratkom razmaku izgubila supruga i majku, o kojima sam godinama skrbila, odlučila sam ne potonuti u tugu, već dane ispuniti aktivnostima. Tijekom pandemije igrom sam slučaja najprije počela slikati jer su mi iza supruga, kojemu je slikanje bilo hobi, u stanu ostale boje, platna i kistovi. U početku nisam imala nikakvih ambicija, no ubrzo sam osjetila da me ta umjetnost istinski privlači. Pomislila sam da bih možda i ja mogla naučiti slikati.”
“Najprije sam otkrila Senior centar pri zakladi Zajednički put na Jarunu, gdje se nudio besplatni tečaj slikanja. Zatim sam pohađala još nekoliko tečajeva, u CK Trešnjevka i Inkubatoru aktivnosti pod vodstvom akademske slikarice i grafičarke Vesne Šantak. Dvije godine obrazovala sam se i na privatnom veleučilištu Tanay kod profesorice Danijele Pal Bučan, gdje sam završila četiri semestra apstraktnog slikarstva”, otkriva nam gospođa Olga koja je članica Hrvatske udruge kreativnih amatera te Udruge veterana domovinskog rata Tigrovi koja ima likovnu sekciju.
Obiteljska slikarska priča
Vratimo se sada aktualnoj izložbi i priči o nekoliko generacija slikara iz obitelji Mička. “Začetnik našeg slikarskog puta bio je moj svekar, Vladimir Mička (1928.–2009.), koji je ostao vjeran vedutama rodnog Vukovara. S nevjerojatnom sigurnošću bilježio je dvorce, crkve i prirodu, a u autoportretima otkrivao i dubinu čovjekove psihe. Njegov sin, moj pokojni suprug Radovan (1950.–2019.), nastavio je umjetničkim stopama i najčešće akvarelom bilježio šipražje, vrbike, šumarke i njihove odraze na Dunavu”, govori nam.
Slikarska obitelj Mička: Kiara, Fran, Olga i Danijel (foto: Gordana Arh)
“Suprugova sestra Rajka (1955.–1992.) ostavila je malen, ali dojmljiv opus u suhom pastelu, a njezina je rana smrt prekinula obećavajući slikarski put. Moj sin Danijel (1975.) pak vrsno crta i slika životinje, a ističe se i kao umjetnički fotograf te nas njegova igra svjetla, tvari i oblika vodi u posve nove dimenzije”, otkriva i dodaje da je ona u slikarstvo krenula s akvarelom. Potom se okušala u grafici, ugljenu i laviranom tušu, a danas posebno uživa u apstrakciji kroz koju istražuje boju, pokret i osjećaj.
Kaže da je veseli što zanimanje za slikarstvo u obitelji i dalje raste: “Danijelov sin Fran (25) i unučica Kiara (10), kći mog sina Vlade, već pokazuju zanimanje za likovni izričaj, a njihovi radovi prvi put će biti predstavljeni upravo na ovoj izložbi. Vjerujem da će naša obiteljska slikarska priča još dugo trajati, prenositi se i razvijati iz generacije u generaciju”, zaključuje gospođa Olga.
Aktivna umirovljenica
U mirovini gospođa Olga vodi iznimno aktivan život – redovito vježba dvaput tjedno u programu “Sport za sve”, uključena je u dva zbora: mješoviti pjevački zbor “Nikola Tesla” i gospel zbor “Sunce” s kojima redovito nastupa. Uči njemački jezik kako bi bolje komunicirala s unucima koji žive u Njemačkoj, vozi bicikl i prakticira nordijsko hodanje, a često odlazi i u kazalište te na koncerte. Sudjeluje i u organizaciji kulturnih događanja poput izložbi te rado provodi vrijeme u druženjima, zahvaljujući čemu je stekla brojne nove poznanice i prijateljice.
