Napeti odnosi ili čak potpuno otuđenje između roditelja i njihove odrasle djece sve su češća pojava. Američka psihologinja Kathy McCoy za Psychology Today ističe da gotovo ne prođe dan, a da o takvim situacijama ne razgovara s roditeljima ili njihovom odraslom djecom.
“Kad me roditelji pitaju kako se nositi s odraslom djecom koja ne žele razgovarati s njima, moj odgovor je uvijek isti. Nikako. Počnite mijenjati sebe. Bilo da imaju mladog odraslog sina koji ih isključuje dok se nastoji osamostaliti ili sredovječnog sina koji je umoran od starih obrazaca odnosa, roditeljima kažem da ne mogu promijeniti ponašanje druge osobe. Jedina moć koju imaju jest promijeniti vlastito ponašanje na način koji može uroditi plodom”, objašnjava McCoy.
Psihologinja naglašava da roditelji često pogrešno tumače savjet o promjeni vlastitog ponašanja kao okrivljavanje. “Nije riječ o krivnji, već o prepoznavanju mogućnosti za promjenu jer stari obrasci više ne funkcioniraju. Prvi korak je razumjeti razloge udaljavanja i razmisliti o tome kako mogu prilagoditi svoje ponašanje kako bi smanjili napetosti. Razumijevanje tih razloga ključ je za pronalaženje rješenja, a tijekom svoje prakse identificirala je pet ključnih faktora.
1. Financijske ucjene
Važno je, ističe McCoy, zapitati se je li novac u vašem odnosu služio kao sredstvo roditeljske kontrole ili vas navodio na određena očekivanja od vašeg odraslog djeteta? Smatrate li da vam darivanje novca vašem djetetu daje za pravo da diktirate ili kritizirate razne odluke koje ono donosi u svom životu?
“Jedna moja bivša susjeda nastavila je svom sinu plaćati račun za mobitel čak i u odrasloj dobi. Smatrala je da joj to daje za pravo snahi reći da vrati skupe čizme koje je kupila jer ih ne treba i jer ona plaća njezine račune. Nije plaćala ništa osim računa za telefon i sin je na kraju prekinuo to plaćanje jer je uvidio da im to ne donosi ništa dobro”, otkriva psihologinja crticu iz osobnog života.
Potom objašnjava kako roditelji često negoduju zbog nerealnih financijskih zahtjeva odrasle djece čak i nakon što su postala neovisna. Drugi pak nastoje održati bliskost darivanjem novca ili stvari, no odrasla djeca to ponekad doživljavaju kao oblik manipulacije. Kako bilo, istraživanja pokazuju da financijska pomoć može predstavljati izraz moći među generacijama te zapravo povećati vjerojatnost otuđenja.
2. Uplitanje u život odraslog djeteta
Sada si postavite i ova pitanja: Postaju li prijatelji vaše odrasle djece vaši prijatelji? Jeste li još u kontaktu s njihovim bivšim partnerima?
Postoji razlika između toga da budete ljubazni i uljudni prema prijateljima vašeg odraslog djeteta i toga da ih pretvarate u osobe od povjerenja; osobito ako od njih tražite savjet o problemima koje imate s vašim odraslim djetetom. Također, postoji razlika između održavanja prijateljskog odnosa s bivšim partnerom vašeg djeteta, a koji je zajednički roditelj vaših unuka, i druženja s njim te povjeravanja detalja iz njegovog života koje bi on ili ona željeli zadržati privatnima.
“U takvim bi slučajevima bilo najpametnije napraviti korak natrag i početi se povjeravati vlastitim prijateljima, rodbini ili psihoterapeutu jer će to biti mnogo produktivnije kad je u pitanju rješavanje problema sa sinom ili kćeri”, kaže McCoy.
3. Savjeti koje ne traže
Ovo je čest kamen spoticanja osobito između majki i kćeri. Savjeti, osobito kad se radi o odgoju djece, mogu se doživjeti kao kritika i pridonijeti izgradnji zida između roditelja i odrasle djece.
“Jedna klijentica mi se nedavno požalila da njezina mama misli da je korisna tako što joj neprestano oko svega daje savjeti i pritom se poziva na činjenicu da joj je majka i da je zato mora slušati. Molila me da je spasim jer to više ne može podnijeti. Rekla je kako je na rubu da prestane razgovarati s njom”, otkriva psihologinja na konkretnom primjeru.
4. Odbijanje kompromisa
Odbacivanje i podcjenjivanje zahtjeva odrasle djece može dovesti do tihog zastoja u odnosu. “Klijentica čija je kći liječnica koja prima pacijente svakih 15 minuta te joj je predložila da tijekom radnog tjedna komuniciraju putem SMS-a, ljutito mi je rekla da to od kćeri nije u redu. Smatrala je da kći treba naći vremena za javiti joj se na mobitel te da je slanje poruka glupo”, otkriva McCoy.
Međutim, ističe psihologinja, ignorirajući način komunikacije koji je predložila kći, ova majka poslala joj je snažnu poruku da su važne samo njezine želje. Time je također uskratila priliku za učestaliju komunikaciju. Osim toga, kći se osjećala nezadovoljno i gotovo prisiljeno pristajala na kompromisne telefonske pozive, što zasigurno ne doprinosi zdravom odnosu.
5. Kritika na način kao da se obraćate djetetu
Iznosite li svom odraslom djetetu primjedbe koje ga podsjećaju na komentare iz djetinjstva? Osjećate li se slobodnima reći mu da se udebljalo ili da ne izgleda baš najbolje? Djeca ne vole takve opaske, a odrasla djeca još i manje. Iako se roditeljima može činiti prirodnim iznositi takve komentare, odraslo dijete ih može doživjeti kao nametljive i neprikladne.
Kako se slažete s djecom? Zanima nas vaša priča, pišite nam na ovu temu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
