Gospodin Božo Grčić, bivši profesor na Višoj pomorskoj u Dubrovniku, u vikendu iza nas proslavio je 100. rođendan. Na fešti u njegovom Trsteniku na poluotoku Pelješcu slavilo se uz pjesmu i ples s obitelji, prijateljima i sumještanima, a sve je popratio i HRT.
“Nemoj se činiti star ako ti organizam i mozak poručuju da si sposoban hodati, nešto zapamtiti i neko dobro djelo napraviti”, kazao je u razgovoru s novinarima. Ovaj aktivan umirovljenik dane provodi između Dubrovnika i Pelješca, najviše na ribanju. “Nema svjetla od Korčule do Prapratnoga, to znači da nema barke na moru. Ja lovim lignje, pogledam, kad ono 10 sati, zimsko doba, a ja sam samcat na južnom Jadranu”, kazao je.
Hladnjak mu je uvijek pun ribe, a podijeli je i selu. Njegova kći Jelena Grčić Polić o tome kaže: “To je njegov život, njegov zen. Da to ne radi, ne znam što bi. Ribanje, slikanje i društvo. A voli i jesti. Još uvijek kuha.”
Uzvanicima je pripremio i poseban dar odnosno zahvalnicu koju je sam naslikao, s posvetom. Jedino, priznaje, slabije čuje, o čemu mudro kaže: “Gluhi ljudi dulje žive”.
Mara Verveger (103): Sama kuham i sadim vrt
Nedavno smo, na njezin 103. rođendan, razgovarali i s umirovljenicom Marom Verveger, Zagrepčankom rođenom u Zrinu. I njena tajna dugovječnosti je samostalnost i aktivnost. I prošle joj je godine unuk izorao komadić zemlje u vrtu, a ona posadila povrće. “Nisam mogla zalijevati pa je mrkva krenula rasti tek najesen, još uvijek je ima u vrtu. Moram to sada iščupati i potrošiti”, rekla nam je i dodala da još uvijek sama sebi kuha.
“Rajngla zna zveckati po štednjaku kad si hoću ispeći jaja. Znate, ruke mi se tresu. Ali još uvijek ogulim krumpir i mrkvu, skuham povrće i juhu s rezancima. Jedino mesa ne mogu puno pojesti. Jednom u tri tjedna sinu naručim da mi donese pola pileta i to je sve”, kaže ova vremešna umirovljenica koja ni ne želi čuti za smještaj u dom. Njena kuća joj je, objašnjava, sloboda.
Mara Verveger (foto: Zrin Croatia)
Naučila plesti sa 100 godina
Prošle godine je na svoj 105. rođendan zanimljivo i poučno govorila i Kanađanka Angeline Charlebois koja utorkom poslijepodne s prijateljima karta u klubu za starije te je strastvena je čitateljica i voli plesti. Izrađuje kape za bebe za obližnju bolnicu, a zanimljivo je i da je plesti naučili kad je navršila 100 godina.
“Nisam netko tko samo sjedi. Motivirana sam. Radim i volim raditi. Već 30 godina živim sama u kući s dvije spavaće sobe. Vikendom s obitelji volim popiti piće, ponajviše pivo i viski, a nakon mise svake nedjelje dodajem irski kremasti liker u kavu. Nemam neku tajnu dugovječnosti. To je samo dobro, jednostavno življenje”, rekla je za lokalni medij.
‘Radim šest dana u tjednu’
Fascinantna je i Miriam Todd iz New Jerseya koja je lani u lipnju, na svoj 100. rođendan, otkrila kako još uvijek šest dana u tjednu radi u obiteljskoj trgovini namještajem. To uključuje vođenje knjigovodstva, pomoć kupcima i osiguravanje da sve ide glatko u trgovini koju su njezini roditelji osnovali 1929. godine.
“Ne mogu reći da radim jer uživam u onome što radim. Nije za svakoga, ali meni odgovara. Moja majka je bila ista takva. Imala je preko 80 godina i umrla za radnim stolom. Ako je to Božja volja i za moj život, neka bude tako.”
Trgovinu vodi sa sinom i unucima, a uz to i inače vodi aktivan život. Volim plivati u obiteljskom bazenu i raditi oko kuće. Aktivna sam cijeli dan, hodam gore-dolje stepenicama, balansiram između ureda i izložbenog prostora trgovine. I uz to se smatram vrlo optimističnom, što je važno za dugovječnost”, svjedoči Miriam.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
