Naša čitateljica Milanka (58) piše nam potaknuta raspravom koja se danas pokrenula na našim društvenim mrežama, a o jednom političkom prijedlogu da zagrebački umirovljenici, ako to žele, s Gradom sklope ugovor kojim će im biti osigurana doživotna skrb u gradskom domu. Zauzvrat bi svoj stan dali na raspolaganje Gradu koji bi u njega smjestio mlade obitelji sa neriješenim stambenim pitanjem.
Bila bi to, smatra Milanka, win-win situacija koja bi potaknula svojevrsnu društvenu odgovornost i međugeneracijsku solidarnost. No takva ideja nije naišla na plodno tlo među umirovljenicima koji mahom misle da je država dužna osigurati im dom za umirovljenike, a da oni svoje nekretnine i imovinu mogu mirne duše ostaviti svojoj djeci.
“Živjela sam u Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Americi i ovakvih nerealnih očekivanja nisam nigdje vidjela. Gdje god sam bila, vlastita nekretnina je bila dio cenzusa za primanje socijalne usluge. Stan ulazi u tvoju neto vrijednost. Nije važno imaš li novac u banci ili stan, to je tvoj imovina. Ako imaš prostran stan na Côte d’Azur ili u Ilici ili u Dubrovniku, ti si bogat čovjek”, govori svoje iskustvo.
“Ponekad se stvarno sramim čitati komentare na vašoj stranici. Kao da dio ljudi uopće nije svjestan osnovnih činjenica: na jednog umirovljenika danas dolazi samo 1,4 radnika. I ništa, ali baš ništa, nije besplatno. I ja bih živjela standardom švedskih umirovljenika, ali znam gdje živim i u kojoj godini. Ali, Švedima ionako ne pada na pamet ostaviti svoje nekretnine djeci pa očekivati da se drugi brinu o njima”, navodi Milanka.
Dobra alternativa lešinarskim ugovorima o uzdržavanju
“Sve što koristimo, netko mora zaraditi; zdravstvo, mirovine, skrb. Kad očekujemo da nam društvo osigura skupe usluge, a sami ne želimo dati ništa zauzvrat, onda to više nije ni solidarnost ni pravednost. Zar nije logično da oni koji imaju kapital sudjeluju u rješavanju barem svojih problema, ako se ne žele uključiti u rješenje problema šire društvene zajednice?” pita se Milanka.
“Zašto se takva ideja dočekuje na nož? Zamislite koliko bi pomoglo kad bi mlade obitelji, koje danas podstanaruju i teško krpaju kraj s krajem, mogle dobiti svoj krov nad glavom. Iz njihovih plaća financiralo bi se ono što starijima treba: domovi, mirovine, zdravstvo. Ljudi bi imali više djece, ekonomija bi postala stabilnija.”
“Dobro ste primijetili i u raspravi s čitateljima: nekima je prihvatljivije da se sklapaju sumnjivi ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, gdje starci nerijetko završe zapušteni i zaboravljeni u nekim šupama, nego da sklope transparentan ugovor s Gradom i dobiju mjesto u vrhunskom gradskom domu. Zar je takva sudbina dostojanstvenija?”
Je li to roditeljski neuspjeh?
No, umjesto razuma, upozorava Milanka, gledamo scene u kojima umirovljenici sjede u hladnim, velikim stanovima, a ne usuđuju se djecu pitati ni da im plate bon za mobitel. Ipak, grčevito se drže za kvadrate kako bi djeci ostavili naslijeđe. “Takvog primitivizma nisam nigdje vidjela”, dodaje.
“Što takvim ponašanjem poručuju? Djeca se rađaju da bi bila obrazovana i osposobljena za samostalan život, ne da bi zauvijek živjela na račun roditelja. Kada roditelji sjede u hladnim stanovima koje ne mogu održavati, drže se za kvadrate kao za zadnji dokaz vlastitog uspjeha. A zapravo sami sebi ne mogu priznati da su zakazali kao roditelji.”
“Čudim se i djeci koja pristaju da roditelji pate kako bi im ostavili stan, a ne da uživaju u plodovima svoga rada. Bojim se za hrvatsko društvo. Umjesto sebičnosti, potrebna nam je nova svijest: zajedništvo i odgovornost. Ako svoje nekretnine ostavljaš djeci, onda se ta djeca moraju brinuti za tebe. Sve drugo nije normalno”
“Nije normalno očekivati da ti nečiji sin, koji je sa suprugom i djecom podstanar, plaća boravak u domu, ako imaš nekretninu i ostavljaš je svome sinu. Da stvar bude gora, taj će stan vjerojatno završiti kao apartman za iznajmljivanje pa će drugi još teže doći do prvog stana jer će cijene kvadrata nastaviti letjeti u nebo. Zar je moguće da su ljudi tako nerazumni i sebični? Jako me to uznemiruje”, poručuje Milanka.
Što vi mislite o tezama gospođe Milanke?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
