“Žalosna sam i tužna u mirovini, teško nosim svoje 72 godine”, riječi su kojima svoje pismo, naslovljeno na našu redakciju, započinje umirovljenica Marija koja je 2009. godine otišla u (mizernu) mirovinu. Radila je punih 37 godina i šest mjeseci. No, umjesto zaslužene sigurnosti u obliku penzije, osjeća samo nepravdu i razočaranje mirovinskim sustavom koji ju je, kako kaže, stavio na rub egzistencije.
Uvjeti po kojima je otišla u mirovinu nisu joj išli na ruku jer mnoge žene koje poznaje, a koje imaju i manje staža, imaju veću mirovinu. “Kad sam otišla u mirovinu, penzija mi je iznosila svega 1.760 kuna, što je bilo zbilja malo za tolike godine rada te daleko manje od plaće koju sam zarađivala”, otkrila je.
Mirovina ni za goli život
Unatoč godinama staža i stalnim poskupljenjima, iznos mirovine joj se jedva povećavao. “Danas primam svega 474 eura. S tom mirovinom trebam platiti stan, režije i lijekove. Recite mi, mogu li ovako preživjeti?” pita se u pismu.
Posebno je boli što nije ostvarila pravo na majčinski dodatak jer se umirovila prije 2019. godine. Naime, taj dodatak primaju samo majke koje su u penziju nakon te godine, iako je i ona odgajala dvoje djece uz stalni rad u smjenama, uključujući i noćne smjene. “Zar je to pravedno? Oni koji su manje radili dobili su dodatak za dvoje djece, a ja ne”, piše ogorčeno.
Njezina životna borba nije bila nimalo laka. Kako opisuje, 1977. godine, kad joj je dijete imalo samo pet mjeseci, morala se vratiti na posao. Oslanjala se na vrtić, ali i dadilju. Suprug joj je bio vozač kamiona, a kada je počeo Domovinski rat, dragovoljno se pridružio obrani Hrvatske što joj je donijeli nemali dodatni stres. Troškovi života bili su visoki, a obitelj je bila u podstanarstvu. No, ostali su marljivi i vjerovali u bolje sutra.
Lijekovi stižu na naplatu
“Danas se uz male prihode suočavam i s narušenim zdravljem. Prošle godine sam pala u kući i slomila tri kralješka te trtičnu kosti te sam invalid. Ne mogu više sama obavljati kućanske poslove, a neke lijekove moram dodatno plaćati”, objašnjava.
“Sad vi Premijeru meni recite, mogu li ja u ovakvom stanju i s ovakvom penzijom živjeti i preživjeti? Ili možda trebam ići prositi na ulicu nakon što sam pošteno radila 37 i pol godina? Ne preostaje mi drugo jer sa 474 eura mirovine, koliko sam u ovoj državi zavrijedila radeći cijeli život, sada nemam za platiti stan, režije i lijekove, a kamoli ostalo. Recite mi što sada, kako dalje, jer smatram da je za čovjeka u situaciji poput moje bolje da nije ni živ”. Kako vi živite i kako se snalazite u mirovini?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
