Zašto zamjerke mogu biti ugodne i korisne ako traju kratko te kako postići oslobađanje od trajnog zamjeranja koje nam šteti, za The Guardian je objasnio Fred Luskin, psiholog i direktor Stanford University Forgiveness Projecta, te autor knjižice “Priručnik za ozdravljenje kroz oprost”.
“Kratki izljevi ljutnje oslobađaju dopamin, kemikaliju koja izaziva osjećaj ugode. To je u redu na kratke staze, ali problem nastaje kad zamjerka traje predugo. Problem s dopaminom nije u tome što ga povremeno malo otpustite, već kad to radite prečesto jer tada postaje teže uživati u onome u čemu biste trebali. Slikovito, time ‘zarobite’ centre za ugodu u mozgu i poremetite zdrav balans”, kaže Luskin.
Robert Enright, profesor edukacijske psihologije na Sveučilištu Wisconsin-Madison i pionir u istraživanju oprosta potom objašnjava da je kratkotrajna ljutnja za nas dobra jer nam pokazuje svjesnost o osobnoj vrijednosti i načinu na koji bi nas drugi trebali tretirati.
Potom je upozorio na tanku granicu između ljutnje i dužeg zamjeranja te opasnost koja se iza toga krije po naše zdravlje. “Ako se vaša ljutnja pretvori u zamjerku vjerojatno će na početku sa sobom donijeti ugodne osjećaje, poput osjećaja moći ili samoodržanja. Ali tada postoji tendencija, ako nismo oprezni, da nam ta zamjerka naškodi. Zamjerke su prilično varljive. Kad jednom puste korijenje u srcu, postaju nepozvani gost koji ne zna otići. Mogu se pretvoriti u anksioznost ili opće nepovjerenje. To nije dobro za vas”, sažeo je prof. Enright.
Zamjeriti nakratko je prirodno
“Prirodno je zamjeriti nekome na kratko vrijeme, dan ili tjedan jer ponekad um treba vremena za promisliti što učiniti. No, to može trajati puno duže kad je nešto toliko bolno da treba puno vremena za procesuiranje. Primjerice, saznanje da vam partner ima aferu s najboljom prijateljicom nije nešto preko čega ćete prijeći u tjedan dana jer to remeti cijeli vaš život i morate pronaći način kako nastaviti dalje. No, u svakoj situaciji treba znati da zamjerka mora imati vremensko ograničenje. Jednostavno nije korisno držati je predugo”, napominje psiholog Luskin.
Dugotrajna zamjerka, ističe potom, samo pojačava osjećaj bespomoćnosti. “Kad dugo zamjerate, zapravo govorite: Ne znam kako se nositi s tim, sve što mogu je biti ljuta i govoriti ružne stvari. To vas samo jača u nedostatku samopouzdanja i vjere u vlastite sposobnosti”, ističe psiholog.
Posljedice, upozorava, mogu biti čak i fizičke. “Svaki put kad pomislite na osobu koja vas ljuti, vaše tijelo reagira stresom. Ispunjavaju vas adrenalin i kortizol, a nakon nekog vremena to nije dobro za vas pa zamjerka nije u vašem najboljem interesu.”
Stres vodi u zdravstvene probleme
“Zadržavanjem negativnog iskustva zamjerke dodatno pojačavaju osjećaje ljutnje, ogorčenosti ili izdaje. To može povisiti razinu stresa, narušiti san, pa čak i pridonijeti anksioznosti ili depresiji. Zamjerke zagušuju mentalni prostor jer promišljanje o prošlim povredama znači da ih stalno proživljavamo, umjesto da idemo naprijed. One su moćne jer često proizlaze iz dubokog osjećaja nepravde. Kad osjećamo da smo povrijeđeni, mozak zadržava to sjećanje kako bi nas zaštitio od sličnih povreda u budućnosti”, objašnjava Elena Touroni, psihologinja i direktorica klinike Chelsea Psychology.
Neke zamjerke mogu trajati cijeli život, a neki ljudi skloniji su ih zadržavati od drugih. “Oni koji su vrlo osjetljivi na nepravdu ili imaju poteškoća s prepuštanjem kontrole teže će ih pustiti. Osobine poput visoke neurotičnosti, koja je povezana s anksioznošću i emocionalnom nestabilnošću, ili snažan osjećaj moralne rigidnosti također mogu pridonijeti upornosti nečijeg zamjeranja”, naglašava Touroni.
Ne budimo kruti u pravilima
Klinička psihologinja Linda Blair kaže da zamjerke mogu proizlaziti i iz krutosti odnosno osjećaja da je netko prekršio naša pravila. A to je ograničeno gledište, jer, napominje, zašto bismo očekivali da su naša pravila univerzalna? “Mnoge zamjerke nastaju zbog naših neispunjenih očekivanja. Svjesno ili podsvjesno, dobro je pribojavati se da smo možda u krivu jer ćemo si ostaviti prostora za oprost. No, tu treba znati biti i milosrdan i prema sebi jer si jedino tako možemo priznati da smo u krivu i uvidjeti da bi bilo lijepo ispričati se. A to oslobađa”, kaže Blair.
Prof. Enright tu predlaže da se uvijek zapitamo kontroliramo li mi zamjerku ili ona kontrolira nas: “Na primjer, pitajte se utječe li na vaš san, razinu energije ili čak na to kako se odnosite prema drugima. Ako je odgovor potvrdan, vrijeme je da razmislite o njezinom puštanju – iako je to u našem društvu jako teško jer nismo navikli opraštati.”
Sloboda ili patnja
Oprost, kaže prof. Enright, je dobar jer onaj tko najviše pati zbog zamjerke dugoročno nije osoba kojoj zamjeramo, već mi sami. Dodaje da čovjek može svjesno odlučiti osloboditi se zamjerke. “Jednom kad definirate što vas točno ljuti, zapitajte se možete li to promijeniti. Gotovo sigurno ne možete, jer se radi o prošlosti. A ako to ne mogu promijeniti, zašto trošim energiju na to? Na što korisnije mogu trošiti svoju energiju?”
Pitajte se, kaže, što biste savjetovali prijateljici da joj se događa to isto. “Često smo logičniji i nježniji prema drugima nego prema sebi, i to vam može dati rješenje. Također preporučam razgovor s prijateljem, po mogućnosti s nekim tko ne poznaje osobu ili okolnosti zbog kojih imate zamjerku, kako bi mogao biti objektivniji. Ako to ne pomogne, možete razgovarati i s psihoterapeutom.”
Za kraj naglašava da možemo odlučiti biti milosrdni prema nekome tko nas je povrijedio bez da opravdavamo njegovo ponašanje: “Ljudi često misle u crno-bijelim kategorijama pa misle da će, ako oproste, odustati od pravde i tada ostaju tvrdi i ne praštaju dok god tu pravdu ne dobiju. Ali oprost i pravda mogu rasti zajedno.”
Oprostimo na vrijeme
Istaknuti ćemo za kraj teme o zamjeranju i jedan konkretan primjer kako dugotrajno zamjeranje može biti promašeno. Ivan, čiji se otac razveo zbog druge žene, shvaća da je njegova tinejdžerska zamjerka prema pomajci dugoročno naštetila njemu i ocu. “U početku je ta zamjerka bila opravdana, ali s vremenom sam je zadržavao bez razloga. Jednostavno je preuzela kontrolu. Pomajku sam upoznao godinama kasnije, neposredno prije njezine smrti, i shvatio da sam mogao izgraditi odnos s njom i da bi nam svima bilo bolje. Posljedica dugotrajnog držanja te zamjerke bila je da moj otac nikada nije osjetio kako je imati mene kao sina i nju kao suprugu zajedno u svom životu.”
Svi imamo svoj način gledanja na situacije i trebamo malo otvoriti um i shvatiti da stvari nisu crno-bijele. “U početku možda i postoji dobar razlog za zamjerku jer trebamo prostor ili vrijeme da se s nečim pomirimo, ali što je duže držimo, to postaje gorča i samodestruktivnija”, slažu se psiholozi.
Zamjerate li, ili se sve može oprostiti? Napišite nam svoje mišljenje na ovu temu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
