“Imam dobrog prijatelja već preko 30 godina, ali od pandemije korone postao je opsjednut teorijama zavjere. Informacije crpi isključivo iz ‘alternativnih vijesti’ s interneta. Gdje god se nađemo, citira mi tvrdu desnicu i iznosi te zakulisne teorije. Tvrdi da je anarhist i ne želi ići na glasovanje. Postaje arogantan i uvredljiv jer se ne slažem s njim”, napisala je to jedna čitateljica The Guardiana nezadovoljna činjenicom da joj je dragocjeno prijateljstvo sve teže održavati.
“Uopće više ne čita knjige, dok ja obožavam čitati pa ako spomenem knjigu na neku temu, jednostavno odmahuje rukom. Umorna sam od njegovih stavova i postajem baš ljuta jer samo forsira svoja stajališta bez da sasluša što ja o tome imam za reći. Inzistira na tome da se složim s njim i izluđuje me.
“Tužna sam što je došlo do ovoga, ali mislim da bi mi bilo bolje bez njega ako ne može poštovati moja stajališta i ako mora vrijeđati i omalovažavati moje mišljenje. Postoji li ikakva nada za spas ovog prijateljstva?” stoji u pitanju anonimne prijateljice.
“Očajna potraga za osloncem”
Psihoterapeutkinja Philippa Perry odgovorila joj putme svoje kolumne. “Pandemija bolesti COVID-19 donijela je ljudima ne samo zdravstvene brige, već i društvenu izolaciju, ekonomsku nestabilnost i osjećaj da se svijet mijenja posve nepredvidljivo. U tako turbulentnim vremenima, mnogi se osjećaju izgubljeno i uplašeno. Prirodno je u takvim trenucima žudjeti za stabilnim osloncem, kako bi usred kaosa stekli osjećaj sigurnosti i kontrole.”
“Povijesno gledano, ova žudnja za sigurnošću ljude je uvijek navodila da traže vođe i ideologije koje nude jednostavne, odlučne odgovore. Jedan upadljiv primjer je uspon Adolfa Hitlera u Njemačkoj 1930-ih godina. Nakon Prvog svjetskog rata i tijekom ekonomske krize poznate kao Velika depresija, Njemačka je bila u neredu. Mnogi su očajnički tražili objašnjenje za svoje patnje i obećanje boljih dana”, piše Perry.
“Hitler je ponudio jasan, jednostavan narativ: njemački problemi mogli su se pripisati određenim skupinama, poput Židova, a njegova autoritarna vizija predstavljena je kao put povratka prema snazi i stabilnosti. Ovaj primjer pokazuje temeljnu ljudsku sklonost: kada život postane nesiguran, mnogi se okreću ideologijama koje nude sigurnost, čak i ako su to ideologije mržnje koje su destruktivne”, objašnjava.
“Filozofkinja Hannah Arendt primijetila je da ljude privlače takvi pokreti jer pružaju osjećaj pripadnosti i okvir koji svijet čini manje kaotičnim. Arendt je tvrdila da su oni koji se osjećaju izolirano ili otuđeno posebno ranjivi na pridruživanje pokretima koji obećaju solidarnost i jasnu podjelu između ‘nas’ i ‘njih’. Ta podjela pojednostavljuje svijet na dobro i zlo, omogućujući ljudima da vjeruju kako njihova patnja ima jasan uzrok i da je rješenje moguće, čak i ako to znači okrivljavanje drugih ili čak genocid.”
Moderni očajnik
“Prijateljevo prihvaćanje teorija zavjere čini se kao moderna manifestacija te iste želje za sigurnošću. Pridružujući se desničarskim narativima, izgradio je svjetonazor koji mu se čini predvidljivim i uređenim. Njegovo divljenje prema vođama koji se predstavljaju kao ‘snažni’, odlučni lideri, povezano je s njegovom potrebom za jasnim i nedvosmislenim odgovorima.”
“Svaki vaš pokušaj suprotstavljanja njegovim uvjerenjima samo jača njegov obrambeni mehanizam. Zamislite ga kao auto kojeg zanosi, a vi želite preuzeti volan i promijeniti smjer, no zalet je bio toliko snažan da je to nemoguće i auto nastavlja istim putem. Međutim, ako zgrabite volan i uspijete ga zaokrenuti na pravi put, postoji šansa da se oboje izvučete”, savjetuje terapeutkinja nudeći rješenje.
“Stavite se u njegove cipele i pokušajte razumjeti da je njegova nesigurnost izazvana pandemijom i da mu je bilo manje strašno zamisliti da COVID-19 nije strašan hir prirode, nego djelo loših ljudi. Napraviti te ljude svojim neprijateljem, i napadati tog neprijatelja, čini tlo pod njegovim nogama sigurnijim.”
Zadnji pokušaj
“Ophodite se s njim kao s djetetom koje vjeruje u čudovišta ispod kreveta. Pitajte to dijete da vam ispriča o čudovištima, suosjećate s njim. Dijete će se osjetiti utješeno. Tek tada će možda prestati vjerovati u čudovišta. Sličan pristup mogao bi funkcionirati s vašim prijateljem, možete pokušati. Naravno da to samo po sebi ne znači da ćete uspjeti, ali svakako iskušajte ovu metodu. Nije sebično tražiti prijatelje koji obogaćuju naš život, umjesto da nas iscrpljuju. Ako vaš pokušaj ne uspije, predlažem da završite s tim prijateljstvom i krenete dalje”, stoji u odgovoru psihoterapeutkinje.
Imate li teoretičare zavjere oko sebe? Kako ih ‘bavite’?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
