U Oakcreek Community, stambenoj zajednici s kućicama s trijemom i središnjom kućom u kojoj se svi stanovnici druže i povremeno zajedno kuhaju, vladaju dobrosusjedski odnosi iako se većina stanovnika prije dolaska nije ni poznavala.
Jedno im je bilo zajedničko; svi su tražili način kako ugodno provesti mirovinu u sveučilišnom gradu Stillwater u Oklahomi, a pritom izbjeći usamljenost i ovisnost o obitelji ako ih jednog dana snađu zdravstveni i ini problemi.
Riječ je o stambenom naselju otvorenom 2013. godine u kojem su svi stanovnici stariji od 55 godina. Psihologinja i pokretačka snaga gradnje naselja Pat Darlington, koja je tu doselila sa 66 godina, u jednoj je rečenici sažela razloge koji su je na to ponukali: “Već sama pomisao da bi me djeca jednog dana mogla smjestiti u dom za starije tjera mi strah u kosti.”
Pomno planirane stambene zajednice
Nakon što je saznala da već postoji koncept pomno planiranih stambenih zajednica koje vode sami stanovnici i o toj ideji razgovarala s ljudima oko sebe, prijateljica joj je predložila neka se obrati njezinoj znanici Kay Stewart, koja je tada vodila tvrtku za kućnu zdravstvenu njegu. Tada je već imala 76 godina, a tijekom cijele karijere se bavila problemima starenja pa joj se koncept ovakve zajednice odmah svidio. “Uvidjela sam da je upravo taj osjećaj zajedništva ono što mi je svih ovih godina nedostajalo”, rekla je za Aarp.org.
Cijeli projekt koji su ove dvije snažne žene krenule razrađivati bio je veliki korak u nepoznato, ali znale su da će, ako uspiju, ovo postati prva ovakva stambena zajednica u Oklahomi. Prvotni su članovi za gradnju uložili vlastitu ušteđevinu te su najprije kupili zemljište od 7,5 hektara uz potok po kojem su i nazvali stambeni blok. Istodobno su angažirali arhitektonski studio McCamant & Durrett iz Kalifornije, koji im je osmislio cijelo naselje.
Veliko zanimanje starijih
Parcela se nalazi u blizini restorana, trgovina, šetnica i sportskih terena Sveučilišta Oklahoma. Radovi na izgradnji naselja vrijednog pet milijuna dolara trajala je svega deset mjeseci. Budući stanovnici za to su vrijeme prodali svoje velike prigradske kuće kako bi kupili znatno manje domove u Oakcreeku. U svega nekoliko mjeseci nakon izgradnje, sve su kućice bile zauzete.
Iako je prva ovakva zajednica u Sjedinjenim Državama izgrađena 1991. u Davisu u Kaliforniji, koncept je i dalje rijedak, ali se širi. U Europi je ova praksa sve popularnija, a sve je krenulo iz Danske gdje se koncept prvi pojavio.
Zajedništvo bez obaveze
Ovakav cohousing nije hipijevska komuna i nitko ne mora nositi prsluke s resicama, već se temelji na principima suradnje prema kojima su stanovnici dužni sudjelovati u održavanju zajedničkih prostora i jedni drugima pružati potrebnu podršku. Za razliku od hipi ideje komune, ovdje svatko živi u svom malom domu i može zatvoriti vrata kad god poželi. Slično kao kod stanova u suvlasništvu, plaćaju mjesečnu naknadu za održavanje i imaju zajedničke prostore.
U ovom je naselju riječ o skromnim prizemnicama s jednom ili dvije spavaće sobe, a svaka ispred ima i trijem. Grupirane su u nizu od po osam, a povezane su pješačkim stazama i središnjom, zajedničkom kućom od 350 kvadrata. Stanovnici sami donose odluke o komunalnim uslugama, održavanju i društvenim aktivnostima, ali ne glasanjem, već konsenzusom. Od stanovnika se očekuje i sudjelovanje na sastancima i angažman u najmanje dva radna tima.
“Ispočetka mi ti sastanci nisu bili nimalo zanimljivi, ali sada ih volim. Cijela je poanta u slušanju”, rekla je Anne Collins koja je na dan kad se uselila imala 68-godina.
Podrška kad je najpotrebnija
Najveća prednost života u ovakvoj zajednici je međusobna podrška. Kad se jedan stanovnik teško razboli, susjedi mu donose obroke i kupuju namirnice. Nečija smrt ih sve teško pogodi, ali ih i podsjeća da do samog kraja mogu računati jedni na druge.
“Ako trebam liječnika, uvijek se nađe netko tko me može odvesti. To je predivno jer ne moram tražiti pomoć obitelji”, rekla je Carma Bowyer, računovotkinja koja u svoj jednosobni dom doselila četiri godine nakon smrti supruga.
”Interes za životom u ovakvim stambenim zajednicama raste, osobito među bejbibumerima. Čini se da ovu ideju kao nešto odlično ponajprije prepoznaje starija populacija”, ističu iz Udruženja za cohousing, dodajući da se u Sjedinjenim Državama planira izgradnja novih zajednica za seniore.
Zajednički obroci, ali bez prisile
Život u Oakcreeku vrti se oko zajedničke kuće, gdje stanari mogu navratiti na kavu ili sudjelovati na večeri po principu “donesi svoju hranu”. Svakih pet dana organizira se i zajednički obrok, a svi su dužni sudjelovati u kuhanju ma koliko je u početku neke bilo teško nagovoriti da stanu za štednjak.
Ovakva zajednica funkcionira onoliko dobro koliko su njegovi članovi spremni sudjelovati. Svaka osoba starija od 55 godina može kupiti kužicu, ali nitko vas ne može natjerati da dolazite na sastanke ili večere. No, ako ih stalno propuštate, vjerojatno tu nećete biti sretni. “Bilo je nekoliko ljudi koji jednostavno nisu shvatili koncept. Primjerice, jedna žena nikad nije dolazila na zajedničke obroke niti je sudjelovala u sastancima. Na kraju je prodala kuću i odselila”, otkrila je Stewart.
Kako bi izbjegli nesporazume, stanovnici Oakcreeka nastoje educirati potencijalne kupce kako zajednica funkcionira. Oakcreek je, slažu se svi u naselju, naposljetku postao jedna proširena obitelj i svi susjedi znaju imena unučadi jedni drugih, druže se i zajedno izlaze.
Što mislite o ovom konceptu stanovanja?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
