Vedrana Rudan: Odustala sam od eutanazije u Švicarskoj

Popularna hrvatska književnica Vedrana Rudan u programu javne televizije opisala je svoje neizlječivo zdravstveno stanje. Kaže, operacije, skupi privatni pregledi i rani dolazak liječniku nisu joj pomogli u borbi protiv agresivnog raka žučnih kanalića.

Cijelo tijelo joj je, kaže, osuto metastazama, a osim metastaza na kostima, ima dvije metastaze na jetrima. Zbog toga je, objasnila je u emisiji “Nedjeljom u dva”, s obitelji dogovorila da će obaviti eutanaziju u Švicarskoj, baš onako kako je to nedavno obavila hrvatska književnica Dubravka Ugrešić.

“Rekli su mi da je to moj izbor i da to prihvaćaju. U Švicarsku sam poslala prevedene nalaze. Prihvatili su me kao kandidata i krenulo je dopisivanje”, kaže književnica. Navodi i da su je iz Švicarske tražili dodatnu dokumentaciju te da se cijeli proces usporio i zbog božićnih blagdana.

“Kako je vrijeme protjecalo, shvatila sam sve. Napisali su mi opasku da 75 posto ljudi odustaje. To su drastični protokoli. Tamo vas intervjuiraju da provjere jeste li pri sebi, tjera li vas rodbina na to i slično”, navela je Rudan uz opasku da su ona i suprug od ranije stavljali novac na stranu za slučaj takve potrebe.

“Shvatila sam da ću u Švicarskoj morati provesti neko vrijeme i da će netko iz tog konzilija reći da mi se možda može pomoći. Shvatila sam da možda neću popiti tu čašu kao Ugrešićka i pozdraviti se lijepo, nego ću se vratiti iz Švicarske doma. U međuvremenu sam toliko onemoćala da nisam mogla ni ući u automobil, a kamoli ići do Švicarske”, objasnila je književnica koja trenutno prolazi kemoterapiju u Hrvatskoj.

Na Onkologiji u Rijeci, potvrdila je, vratila je vjeru u ljude. “To je zanimljivo. U tu bolnicu sam ušla kao u nužno zlo. Potom sam naišla na zid jer su mi zabranili smrt. Rekli su mi što sve trebam probati. Na koncu sam pod pritiskom djece i muža ušla u Dnevnu bolnicu Onkološke klinike KBC-a Rijeka. Tamo mi je sestra umirala, osjećala sam da ulazim u pakao. Tamo fotelje nemaju naslona.”

“Sestra mi je nosila poplun da bih mogla držati ruku u pravom položaju. Tamo rade djeca. Najstariji ima 27 godina. Bila sam im nova. Oni su nasmiješeni, svi su takvi, potreslo me to. To su djeca koja robijaju kroz tu dnevnu bolnicu kroz koju dnevno prođe 150 smrtno bolesnih pacijenata. Umirem sa spoznajom da postoje dobri ljudi, ali njih ne snimaju kamere. I bijedno su plaćeni”, kazala je o osoblju koje brine o njoj.

Više o cijenama eutanazije u Švicarskoj pročitajte na ovoj poveznici, dok na ovoj poveznici možete saznati detalje samog postupka. Sve tekstove koje smo objavili na temu eutanazije možete naći na ovoj poveznici.