Magnolije su među najstarijim cvjetnicama na svijetu i razvile su se prije no što su posao oprašivanja preuzele pčele, bumbari i ose. Botanički arheolozi tvrde da je upravo to razlog zašto ih hodanjem po prašnicima oprašuju kukci koji su slabiji letači – tvrdokrilci.
Pronađeni fosilizirani primjerci M. acuminata datiraju od prije 20 milijuna godina, dok fosili biljaka koji nedvojbeno pripadaju botaničkoj porodici magnolijevki datiraju od prije 95 milijuna godina. Danas znamo za 100 i 200 vrsta magnolija, ovisno koga pitate, a križanjem tih vrsta pa nastavno međusobnim križanjem križanaca, nastala je cijela paleta spektakularnih kultivara koji se razlikuju bojama, brojem i oblikom latica.
Starijim vrtovima u Hrvatskoj dominira Magnolia soulangeana, najčešća jer se upravo uzgaja stotinjak i više godina. Njezini cvjetovi obično imaju ružičastu bazu koja postupno prelazi u bijelu boju. No postoje i kultivari posebno odabrani zbog izraženije bijele boje, poput Alba Superba i Brozzoni. S obzirom da je prva rana, a druga kasna, Brozzoni je pogodna za područja s kasnim mrazovima.
Posljednjih godina popularne su “nove boje”. Tako Black Tulip cvjeta u dubokoj bordo boji, dok Felix Jury cvate ogromnim cvjetovima intenzivne ružičaste boje. Cvjetovi M. Felix Jury nalikuju ruži, a promjer im prelazi i 30 centimetara. Da, dobro ste čuli. Oba ta kultivara dolaze iz novozelanskog rasadnika obitelji Jury. Mark Jury je, naime, autor najvećih dragulja u svijetu kolekcionara magnolija.
S druge strane spektra modernih magnolija je Yellow Fever ranocvatuća žuta magnolija. Nastala je križanjem kasnocvatuće vrste Magnolia acuminata s vrstom Magnolia denudata. Pogodna je za veće vrtove, osobito one u hladnijim ili kasnim mrazom pogođenim područjima.
Kako uzgajati magnolije?
Magnolije općenito preferiraju kisela tla, ali su relativno tolerantne. Ako imate alkalno tlo, dobro će uspijevati ranije opisana klasična M. soulangeana, ali i M. stellata koju sve češće vidimo u hrvatskim vrtovima. Potonju odlikuju bijeli cvjetovi s raširenim uskim laticama.
Idealno je posaditi magnoliju na sunčano i zaklonjeno mjesto jer su osjetljive na kasne proljetne mrazove. Dobar protok zraka i izbjegavanje džepova u kojima se zadržava mraz važni su za uspješan rast. Na otvorenom prostoru grane će se ravnomjerno razvijati, dok će u sjenovitijim položajima magnolija težiti svjetlu i izgubiti svoj tipični oblik. Iako joj sunce godi, i u sjeni će pristojno cvjetati.
Što se tiče orezivanja, tu je nužan oprez. Magnolije ne podnose jače rezove jer tada stvaraju dugačke, ravne izboje koji narušavaju prirodan oblik stabla. Najbolje ih je što manje dirati.
U prvim godinama nakon sadnje, osobito tijekom sušnih ljeta, važno ih je redovito zalijevati kako bi razvile dubok korijen. Jednom kad se dobro prime, magnolije su iznenađujuće nezahtjevne i jednostavne za održavanje. Uostalom, zar bi preživjele te silne milijune godina, da nije tako?
