Useliti u kuću s kćeri, zetom i unucima: Raj ili recept za katastrofu?

Kad pod istim krovom žive unuci, roditelji, bake i djedovi, a ponekad i pradjedovi i prabake, u kući se neminovno izmjenjuju rat i mir. Nemoguće je izbjeći nesuglasice kakve uobičajeno izbijaju među cimerima; bilo zbog neopranog posuđa u sudoperu, bilo zbog nereda u zajedničkim prostorima. Da o očuvanju intime intime u domovima s tankim zidovima i ne govorimo.

Zamke suživota

O ružnijim stranama višegeneracijskog suživota za Today’s Parent je govorila jedna kanadska baka. Ona i njezin suprug su u mirovini, kuću dijele s još šestero ljudi: kćeri, zetom, njihovih troje djece te njezinom starijom majkom. Na suživot su se odlučili prije četiri godine kad su objedinili financije i kupili kuću.

“Zaključili smo da si moramo međusobno pomagati. Donekle smo se uhodali, no morala sam naučiti suzdržavati se oko odgoja djece. Moja kći i zet su odlični roditelji, ali mi smo djecu odgajali u neka prošla vremena i na drugačiji način. Meni su zadaće prvo, a njoj zadnje. Ona želi da se fokusiram na njihovo kritičko razmišljanje i izgradnju karaktera, pa se na to moram stalno podsjećati ako želim mir u kući, inače se posvađamo.”

U početku se, kaže, znala umiješati u svaku raspravu. Uvijek su mi pokazali gdje mi je mjesto i morala sam se povući. To mi je teško padalo jer sam oduvijek bila uključena u živote unuka i mislila sam da moram tjerati neko svoje pravedno viđenje. Sada se, kad u kući nastane kaos, povučem u svoju sobu i smirim.”

Djed voli pametovati

I njezina kći je rekla da su imele problema, ali da ni s ocem nije išlo glatko. “Život u proširenoj obitelji ponekad mi se čini kao povratak u tinejdžerske godine. Osjećam se kao dijete jer tata stalno ispituje što radim i kad ću doći kući, čak i kada to nema nikakve veze s čuvanjem djece. On iritira i mog supruga jer mu daje savjete o tome kako treba držati lopatu dok čisti snijeg pa ili kako treba skuhati rižu. Kao da smo djeca koja trebaju instrukcije. Obično mu samo kažemo ‘hvala tata’, i nastavimo po svom.”

Njezin otac je, kaže nadalje, također krut oko odgoja djece. “Ponekad je prestrog prema njima i prisiljava ih jesti sve što on ili mama skuhaju. Ako to ne naprave, viče na njih. Kad s njim pokušavam razgovarati o tome, nakostriješi se i krene se braniti. Nedavno sam ga uhvatila dok je pušio na balkonu, iako sam mu već rekla da to nije dopušteno. On je samo promrmljao neka moja pravila odu k vragu. Ipak to više nije ponovio. Dakle, srećom oboje surađuju i korigiraju se”, ispričala je.

Paprena prabaka

Čak ni prabaka, naglašava ova majka, supruga, kći i unuka, ne sjedi pasivno u zapećku. “Naši klinci se itekako uče nositi s prabakom koja ima 83 godine i čvrsto se drži svojih stavova. Ona zna biti opako paprena u izražavanju mišljenja o njihovim postupcima”, kaže.

Najveća je pak umjetnost, kaže, pronaći vrijeme sebe. “Djeca, suprug, moji roditelji i moja baka na okupu; ponekad si mislim da jedni drugima sjedimo na glavi. Uvidjela sam je tada najbolje zgrabiti jaknu i malo prošetati. Vikendom pak sa suprugom i djecom pobjegnem u prirodu, da se svi malo resetiramo”, zaključuje.

Prednosti suživota triju generacija

Još jedan bračni par svjedoči kako su u dobi od 65 i 62 godine počeli razmišljali o prodaji svog velikog stana u gradu. Nisu željeli prijeći u manji stan u zgradi i umjesto toga su kćeri i zetu, koji još nisu bili u prilici kupiti vlastitu nekretninu, predložili zajedničku kupnju kuće s vrtom. Oni bi živjeli u prizemlju i ne bi morali brinuti o stepenicama, dok bi mlađi par na katu i u potkrovlju imao više prostora za podizanje obitelji te ne bi plaćali podstanarstvo.

Njihova kći je, kažu, u početku bila skeptična i više puta ih je pitala žele li doista po cijele dane slušati dječju ciku i viku te jesu li sigurni da tako zamišljaju svoje umirovljeničke dane.

O tome ovaj umirovljenik kaže: “Zajedno živimo već dvije godine. Za mene je svaki zvuk koji nastane oko mog dvogodišnjeg unuka kao da slušam neku veselu glazbu, ne smeta mi. Nisam požalio i vidim samo prednosti života s njima. Jedni i drugi imamo koristi od podjele troškova i kućanskih obveza. K tome sam miran jer znam da ćemo supruga i ja imati nekoga tko će se brinuti o nama.”

Ističe i da je i vrijednost međugeneracijskog učenja za njega velika prednost te da ih dijeljenje ideja i vještina povezuje i jača. “Mi s djecom dijelimo mudrost koju smo stekli iskustvom, dok mladi nama pomažu snaći se u modernoj tehnologiji. Jedva čekam da i najmlađi unuk malo poraste kako bih mu mogao ispričati sve svoje dječje uspomene, baš kao što ih je meni prepričavao moj djed”, kaže.

Kći ovog para potom ističe da više ljudi u kući znači i lakšu podjelu roditeljskih odgovornosti. “Tata sate provodi u igri s djecom, a mama je uvijek spremna iznova im pročitati istu priču. Suprug i ja sada imamo i manje kućanskih obveza i provodimo kvalitetnije vrijeme s djecom, a tada moji roditelji imaju vremena za sebe. Prije sam stalno bila u žurbi i iscrpljena. Ovo je ogromna promjena nabolje”, rekla je.

Što mislite o suživotu više generacija pod istim krovom, napišite nam u obrascu ispod ovog teksta.