Sutra, u srijedu, počinje štrajk prosvjetnih radnika u organizaciji triju obrazovnih sindikata, ali bez sudjelovanja Sindikata hrvatskih učitelja koji kaže da je zakonitost štrajka upitna.
Sindikati u štrajku traže povećanje osnovice za izračun plaće, korekciju koeficijenata i ugovaranje sektorskog dodatka. Imaju i nematerijalne zahtjeve jer smatraju da svako rješenje mora ići k dobrobiti odgojno-obrazovnih sustava. Između ostalog traže i da ih se izuzme iz sustava ocjenjivanja javnih službenika koje bi, smatraju, unijelo zlu krv među njih.
No, dok sindikati tvrde da su učitelji i profesori potplaćeni te da je štrajk nužan za poboljšanje uvjeta rada, umirovljenici su po tom pitanju podijeljeni. Jedni smatraju da nastavnici i profesori imaju povlašten položaj, dok drugi misle da su nedovoljno plaćeni za odgovornost koju nose. I sami smo svoje čitatelje upitali podržavaju li sutrašnji štrajk.
Protivnici štrajka: “Imaju tri mjeseca godišnjeg odmora”
“Visoke plaće i previše slobodnog vremena.” Tim su riječima mnogi naši čitatelji opisali rad u prosvjeti. “Ne znam više što hoće. Možda imaju male osobne dohotke? Za to se svatko od njih snađe. Drže instrukcije učenicima i to debelo naplate”, napisala je Svetlana.
Slično misli i naša čitateljica Borka: “Neka probaju rad kod privatnika. Oni sve veće plaće traže, a djeca sve gora iz školskih klupa izlaze. I kod njih vrijedi ona da sirotinja žulja stolac i uči, imućniji se provlače.” Josip pak kratko kaže: “Ne podržavam. Nisu ni gladni ni siromašni.”
Slavica pak predlaže radikalnu mjeru: “Dobili su sve i treba za njih ukinuti raspuste i godišnji odmor kao za sve ostale zaposlene. Kad ne uče djecu, neka spremaju programe.” Umirovljeni i aktivni profesori pak odgovaraju da dok su djeca na raspustu, oni drže produžnu nastavu, pripremaju nastavu i sudjeluju na seminarima.
Podrška štrajku: “Premalo su plaćeni”
S druge strane, dio umirovljenika smatra da su prosvjetni radnici nedovoljno plaćeni. “Znam da imaju školske praznike, ali nije to baš sve kako misle oni koji nemaju u obitelji učitelja ili nastavnika”, istaknula je Đurđa. Zora naglašava važnost solidarnosti: “Trebali bi ih svi podržati i izaći s njima.”
Umirovljenica Kata upozorava da rad s djecom nije lak posao: “Teško je raditi s djecom, ali i roditeljima, kao i na svim radnim mjestima gdje se radi s ljudima. Neka se bore, njihovo pravo.”
Podijeljena mišljenja i razočaranje
Neki umirovljenici ne mogu odlučiti trebaju li podržati štrajk ili ne. Jasna tako priznaje: “Ne znam što bih rekla. Nisam sigurna što da mislim, obzirom da umirovljenike nitko ne podržava, a svi će jednog dana biti umirovljenici. Do sada sam uvijek podržavala sve koji traže svoja radnička prava, ali sam baš razočarana.”
Ana, uz to, podsjeća da su se prosvjetarima u prošlosti smanjivale plaće bez otpora: “Koliko ja znam, za vrijeme premijera Milanovića im je plaća smanjena i nitko nije prosvjedovao. Inače mislim da svatko ima pravo boriti se za veću plaću, ali onda neka se bore uvijek i za svake vlade.”
