Kad zanemarivanje zamijeni obećanu brigu u starosti, ostaje gorak osjećaj napuštenosti pa čak i borba za osnovno dostojanstvo. Proživljava to i gospođa Ruža, udovica koja u devetom desetljeću života živi sama i kojoj je gotovo je nemoguće srušiti zid pred kojim se našla jer iza njega stoji osoba kojoj je s povjerenjem prepustila svoju sigurnost u starosti. Izdao ju je, naime, vlastiti nećak.
O tome ova 82-godišnjakinja piše: “S nećakom sam sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, vjerujući da će se brinuti o meni. Osim toga, na njega sam na moju veliku žalost prenijela i grob. Unatoč svemu, on niti se javlja, niti pita za mene. Da stvar bude još gora, moj mu je pokojni suprug s punim povjerenjem poklonio i 10.000 eura kad je kupovao stan. Od njega smo u to ime očekivali samo malo zahvalnosti i pošten odnos prema nama”, objašnjava gospođa Ruža.
Nećak posve ignorira ugovor
Danas je njezin nećak u puno boljoj financijskoj situaciji, ali uvelike je promijenio ponašanje prema njoj. “Njegova jedina poruka meni bila je da mogu poderati ugovor o uzdržavanju. Međutim, taj ugovor nije samo komad papira već je mi upisan kao teret u zemljišnim knjigama. Osjećam se nemoćno jer unatoč zakonskoj obvezi, nećak ne pokazuje nikakvu namjeru ispunjavati svoju dužnost”, opisuje svoju situaciju.
Njezini su problemi sve veći jer je nakon suprugove smrti ostala posve sama, a pritišću je i bolesti te je teško pokretna. “Umjesto sigurnosti koju sam očekivala, suočena sam s potpunom ignorancijom ravnodušnog nećaka”, ističe i dodaje kako joj je teško prihvatiti da je cijeli život pošteno radila i stvarala, a sada, u starosti, nema nikoga tko bi se pobrinuo za nju. Pa čak ni osobu koja je tu obvezu preuzela uz poštenu kompenzaciju.
Gospođa Ruža za kraj savjetuje: “Moj savjet starijima je da budu oprezni oko svega što potpisuju jer su se vremena promijenila i imam dojam da je poštovanje prema starijima postalo rijetkost. Nažalost, jedino rješenje koje mi preostaje je sudskim putem tražiti svoja prava, iako mi to s 82 godine zbilja teško pada i ne znam kako će to završiti”, riječi su pune neizvjesnosti i razočaranja umirovljenice koja je vjerovala u poštenje i obiteljske vrijednosti.
Svjedočite li i vi nekom ovako nemilom slučaju? Razmišljate li o potpisivanju ugovora o doživotnom uzdržavanju? Tko vam je osoba od povjerenja?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
