Radio sam 30 godina, a u mirovini uživam i duže

Gdje god da živite, sretna mirovine sastoji se od istih elemenata: zdravlja, financijske stabilnosti, kvalitetne dokolice, pronalaska svrhe i dobre povezanosti sa zajednicom. Australski šumar Franke Noble osobno je iskustvo u potrazi za umirovljeničkom srećom sažeo u par kartica teksta za Business Insider.

Imam 86 godina i otprilike sam u mirovini toliko dugo koliko imam radnog staža. Kad se osvrnem unatrag, ne bih ništa mijenjao i opet bih izabrao ranu mirovinu. Nakon srednje škole odlučio sam se za karijeru u šumarstvu. Radio sam za Upravu za šume. Bio zadužen za nadzor borovih nasada diljem države.

Na vrhuncu karijere vodio sam tim od čak 250 ljudi, imao sam četiri pomoćna regionalna menadžera koji su bili iznimno sposobni. Posao nije bio stresan, ali je bio složen. Volio sam raditi s ljudima, no uvijek sam znao da ću se ranije povući jer je posao bio baš zahtjevan.

U jednom trenutku Vlada je ponudila višem kadru otpremnine za ranije umirovljenje. Te 1993. godine sam napunio 55 godina i prihvatio sam ponudu. Isprva sam se osjećao pomalo depresivno zbog sporijeg ritma života. Odjednom sam iz svakodnevnog intenzivnog rasporeda i velike odgovornosti prešao u mirniji život s manje stresa.

Tijekom prve godine mirovine posvetio sam se svom seoskom imanju. Imao sam oko pet jutara zemlje. Uživao sam u toj odgovornosti. Osim toga, osjećaj nelagode zbog toga što ne radim potaknuo me da pokrenem vlastiti posao održavanja vrtova i travnjaka. Rad na pola radnog vremena tijekom mirovine pomogao mi je u očuvanju mentalnog zdravlja i time sam se bavio oko dvije godine.

Istodobno, supruga i ja proveli smo dobar dio zime na putovanjima. Obišli smo gotovo cijelu Australiju i nekoliko puta putovali u Sjevernu Ameriku, Europu i jugoistočnu Aziju. Kasnije smo prodali imanje i preselili se u manji gradić kako bismo bili bliže obitelji. Kuću smo kupili gotovinom, bez hipoteke. Tamo sam posadio povrtnjak, što mi je donijelo osjećaj svrhe. Počeo sam ići u teretanu nekoliko puta tjedno i posvetio sam se hobijima poput golfa.

Jedan od ključnih razloga zbog kojih sam mogao rano i uspješno otići u mirovinu bilo je to što sam imao dovoljno novca. Uz mirovinsku štednju imao sam i privatne investicije, a zemljište je bilo naše vlasništvo. Bilo bi mi se puno teže umiroviti da sam imao kredit. Tada ne bismo mogli putovati ni birati hoćemo li nastaviti raditi ili ne.

Bez sumnje, financijska stabilnost i sigurnost su važni, ali jednako je važno imati interese i hobije kojima se čovjek može posvetiti. Sa 86 godina i dalje prehodam cijeli teren za golf, cijepam drva za zimu i tri puta tjedno idem u teretanu. Za mene su vrtlarstvo, golf i putovanja bili i ostali ključni dio ispunjenog umirovljeničkog života.