Lisa McKenzie odrasla je u radničkom naselju s društvenim stanovima i prva u obitelji je završila fakultet. Marljivo se školovala, a tijekom studija volontirala je u prihvatilištu za beskućnike. Bila je uvjerena da je predodređena za bolji život. Završila je doktorat i sada je sveučilišna predavačica.
Ipak, s 56 godina, kaže da jedva spaja kraj s krajem. Nema ušteđevine ni mirovinsku štednju i prestravljena je zbog nadolazećih godina, kazala je za iPaper.
Udala se mlada i rodila sina s 19 godina. Sa suprugom je devedesetih kupila mali stan u Nottinghamu. Brak se raspao i bili su prisiljeni prodati ga. “Život je krenuo u drugom smjeru pa smo se suprug i ja udaljili. Upisala sam fakultet, a on je radio u tvornici. Ako netko ne želi biti u braku s vama, nemate izbora.”
S obzirom da je stan bio pod hipotekom, na njegovoj prodaji nisu ništa zaradili. Preselila se u London kako bi predavala sociologiju na fakultetu. “Napredovala sam i nadala sam se da će sve biti u redu. Mislila sam da ću uspjeti ako marljivo radim, studiram, završim doktorat, preselim se u London.”
Polovicu prihoda pojela bi joj stanarina. Kad je stanarina porasla, okretala se brzim mikrokreditima s interneta da bi preživjela. “Posudite 100 funti i vratite ih na kraju mjeseca. Činilo se odličnim, ali kamate su bile ogromne i uzeli su mi sve. Kad ste bez novca i nemate za život, to vam je jedina opcija.”
Danas radi na Sveučilištu Bedfordshire dva i pol dana tjedno. To je jedini posao koji je mogla naći. Ima plaću od 2.200 funti mjesečno i rasteže je do krajnjih granica. Sin student živi s njom.
Kako raspoređuje novac? Stanarina je 800 funti, a s računom za struju, porezom i drugim troškovima stanovanja gotovo polovica plaće odlazi joj na režije. Još 150 funti tjedno troši na boravke u hotelima jer je posao udaljen dva sata vožnje, plus troškovi goriva. Sretna je ako uštedi 100 funti mjesečno.
“Uvijek pokušavam staviti novac sa strane i uvijek se dogodi neki neplanirani trošak. Prošli tjedan trebala sam nove kočnice na automobilu i to mi je pojelo ušteđevinu. Kad se tako nešto dogodi, vraćate se na početak”, kaže za iPaper.
Nema mirovinsku štednju jer tijekom školovanja nije mogla štedjeti. Radila je honorarno. “Novac koji sam trebala stavljati sa strane za mirovinu bio je novac koji mi je trebao za život. Također sam plaćala studentski kredit oko 110 funti mjesečno. Ako bi sada počela uplaćivati mirovinsku štednju, prihod bi joj pao na 2.000 funti, a s tim ne može preživjeti.
Sve više strahuje od mirovine jer joj za golo preživljavanje neće biti dovoljna osnovna državna mirovina i subvencija koju prima za stanarinu. “Nemam svoj stan. Kad ne budem mogla raditi, što će biti sa mnom? Što će se dogoditi sa stotinama tisuća ljudi poput mene koji su živjeli u unajmljenim stanovima? Najviše se bojim da ću u starim godinama morati živjeti u nekom zajedničkom smještaju, dijeliti stan s neznancima. To ne bi bilo humano.”
Njezino sveučilište otpušta radnike i ne zna koliko dugo će moći zadržati stabilan prihod. “Ne znam ni hoću li zadržati posao. U sektoru visokog obrazovanja nitko ne zna koliko ćemo dugo imati posao. Postoji ta ideja da je starija generacija bogata, a to nije istina. Otišla sam studirati kao odrasla osoba kako bih si osigurala neki bolji život, ali nisam imala kapital za to. Ušla sam u srednjoklasno okruženje, ali nije mi uspjelo.”
Razmatrala je i alternativne karijere, ali mnoge uključuju online rad ili tehnologiju s kojom nije upoznata. “Kao single ženi, teško mi je pronaći posao koji će biti dovoljno plaćen, a još je teže ako ste stariji.”
U svemu tome, redovito vježba da bi ostala zdrava, jer si bolovanje i liječenje ne može priuštiti. “Nadam se da će mi to pomoći, ali čak i izuzetno zdravi ljudi dožive strašne stvari. Svjesna sam da ću morati izaći iz stana čim ne budem mogla platiti stanarinu. Ne možete pregovarati s najmodavcem.”
“Postala sam akademski građanin, napravila doktorat i radila dva posla. Mislila sam da se žrtvujem da bih kasnije od svega imala koristi. Sve što mi se događa čini mi se čudnim. Ali, izgleda, nikada ne možete izađi iz radničke klase”, zaključuje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
