Lynn Durham je jedna od rijetkih žena koje su u kratkom vremenu preživjele čak tri različita raka. Svoju borbu opisala je s puno optimizma za Centar za onkologiju i istraživanje Georgia, a mi je prenosimo u cijelosti.
Te 2003. godine me moj endokrinolog nazvao s rezultatima biopsije štitnjače. Očekivala sam dijagnozu raka, ali sam se nadala da su moji instinkti pogrešni. U obitelji gotovo da nemam povijesti raka, a obje bake koje su ga imale bile su u osamdesetima kada su im ga dijagnosticirali. Imala sam tada 36 godina i četverogodišnje blizance. Nisam imala vremena za rak! Bila sam više ljuta nego uplašena.
Manje od pet godina kasnije, uslijedilo je još jedno iznenađenje. Mamografija mi je pokazala abnormalnosti pa sam opet morala na biopsiju. Nalaz je opet pokazao rak. Tada sam bila razvedena s devetogodišnjim blizancima, karijerom i započetim magisterijem. Imala sam još manje vremena za rak. Ali, ponovno sam ga morala uklopiti u svoj život. Terapije su bile teške, ali uvijek sam vjerovala da ću biti dobro. Bila sam zahvalna što sam imala sreću da mi je rak otkriven rano i da sam imala pristup naprednom liječenju.
Nakon toga, redovito sam odlazila na preglede i činila sve što sam mogla; vježbala sam i brinula o sebi. No, kao i kod mnogih preživjelih, strah od povratka bolesti uvijek je bio tu negdje. Bila sam mlada. Bila sam u formi. Osjećala sam se odlično, ali rak je opet pokucao na moja vrata.
Redovna kontrola krvne slike pokazala je povišene trombocite i bijele krvne stanice. Moj liječnik opće prakse odlučio je ponoviti test. Dok sam vozila stigao mi je poziv; rezultati su i dalje bili visoki. Liječnik je već kontaktirao onkologa i zakazao mi pregled za ponedjeljak ujutro. Sumnjali su na leukemiju.
Bili su u pravu. Nakon niza testova, u 51. godini dijagnosticirana mi je kronična mijeloična leukemija (CML). Tri raka u 15 godina. Kod prethodnih dijagnoza znala sam da su ih otkrili rano i da ću preživjeti. Ali ovoga puta moj svijet se zaljuljao. Za ovo mi je trebalo malo više vremena da potpuno shvatim i prihvatim. Kad sam to učinila, pronašla sam stručnjaka i započela liječenje što je prije bilo moguće.
Zahvaljujući napretku u medicini, ponovno imam pozitivnu prognozu. Moj liječnik mi je rekao da bih, da su mi ovu bolest dijagnosticirali prije 15 godina, imala samo 30 posto šanse za preživljavanje. Danas, zbog lijekova koji su ovu bolest učinili kroničnom, mogu očekivati normalan životni vijek uz nastavak liječenja.
Često brojim svoje blagoslove. Živim u Atlanti, gdje su mogućnosti liječenja brojne, za razliku od drugih dijelova naše države. Imam fleksibilno radno vrijeme pa ga mogu prilagoditi liječenju ili uzeti plaćeni odmor kad sam iscrpljena ili izmučena nuspojavama lijekova. Imam kolege, susjede, prijatelje i obitelj koji mi nude pomoć na svaki mogući način. Osim toga, po prirodi sam optimistična i živim s osjećajem svrhe i nade.
Rak je nevjerojatan učitelj, ako si spreman poslušati i učiti. Uči te poniznosti, zahvalnosti, strpljenju, ranjivosti i tome da se osloniš na druge. Ako se suočavaš s dijagnozom raka, uzmi vrijeme koje ti je potrebno da je u potpunosti prihvatiš, a zatim nastavi dalje. S ponosom nosim svoju oznaku preživjele i nadam se da mogu biti inspiracija drugima. Rak me nije zaustavio. Nemoj ni ti dopustiti da zaustavi tebe.
