Američka odgojna savjetnica Reem Raouda, zagovornica svjesnog roditeljstva, radila je s više stotina djece i otkrila da razmaženo ponašanje često ukazuje na nezadovoljene emocionalne potrebe, nedosljedne granice i slabiju povezanost s roditeljima. Za CNBC je izdvojila pet ključnih znakova koji ukazuju na pretjeranu razmaženost te podijelila nekoliko savjeta kako preokrenuti takvo ponašanje.
1. Teško podnose kad im se kaže “ne”
Dijete ne pruža uvijek otpor zato što su mu određena pravila zahtjevna, već zato što ga zbunjuju nejasne i nedosljedne granice koje kod njega izazivaju frustraciju. Ako su pravila nepredvidiva ili ako se dijete osjeća nemoćno u donošenju odluka koje ga se tiču, buntovno ponašanje može postati njegov način da postigne osjećaj kontrole.
Umjesto da strogo kažete “ne” i nastavite dalje, pokažite razumijevanje za djetetove osjećaje i recite mu: Vidim da si uzrujan jer se želiš nastaviti igrati, ali sada je vrijeme za ručak. Ako djetetu priznamo njegove osjećaje i granice postavimo sa suosjećanjem i na ljubazan način, dijete će ubrzo uvidjeti da pravila nisu sredstvo kontrole, već sigurnosti i povjerenja.
2. Neprestano traže pažnju
Kad dijete stalno traži pažnju, to često ukazuje na manjak emocionalne povezanosti ili nesigurnost u vlastitu važnost unutar obitelji. Ako dijete nije sigurno u odnos s vama, može tražiti više: više vremena, više potvrde, više uvjeravanja. Primjerice, dijete koje stalno prekida ili se u društvenim situacijama drži roditelja odnosno baka i djedova, nije nužno nerazumno zahtjevno, već je nesigurno u svoju važnost kad pozornost nije usmjerena na njega.
Odvojite vrijeme kad ste usmjereni isključivo na dijete. Igrajte se, razgovarajte ili jednostavno budite uz njega. U tim trenucima pokažite mu da ga vidite i uvažavate. Kad se djeca emocionalno osjećaju sigurno, potreba za stalnim potvrđivanjem nestaje.
3. Imaju ispade bijesa kako bi dobili što žele
Ispadi bijesa nisu manipulacija već vapaj za pomoć. Djeca koja dožive emotivni slom obično su preplavljena osjećajima i nemaju razvijene vještine koji bi im pomogle da ih obrade na adekvatan način. Ispadi bijesa često se događaju ako se dijete osjeća nemoćno kad nema pravo glasa, kad osjeća da ga ne vidimo, ne čujemo i ne uvažavamo. Ponekad pak jednostavno doživi previše podražaja uslijed buke, aktivnosti ili naglih promjena.
Ostanite mirni i potvrdite da razumijete njegove osjećaje. Kažite mu da vidite njegovu uzrujanost. Ponudite mu utjehu i kažite mu da ćete ostati uz njega dok mu ne bude bolje. Djeca svoje emocije uče regulirati kroz povezanost, a ne kroz odmahivanje rukom i kontrolu.
4. Odupiru se odgovornostima
Dijete koje odbija pospremiti igračke, izbjegava zadaću ili brzo odustaje nije nužno tvrdoglavo ili lijeno. Možda ga općenito previše štitimo od svake vrste neuspjeha ili smo ga, s druge strane, gurnuli u samostalnost prije nego što se osjećalo spremnim.
Zadajte mu odgovornosti primjerene dobi i uključite ga u zajedničke aktivnosti. Zajedno kuhajte, a male probleme rješavajte kao tim. Pohvalite njegov trud, a ne samo rezultat. Kada djeca osjete da ih smatrate sposobnima i da ih podržavate, odgovornost će im doći prirodno.
5. Nemaju osjećaj zahvalnosti
Kad dijete djeluje nezahvalno ili frustrirano jer ne dobiva ono što želi, to ne ukazuje nužno na puku razmaženost. To može značiti da se osjeća nemoćno, nečujno i nevidljivo, uz manjak povezanosti s vama. Ako dijete stalno dobiva igračke, slatkiše ili nagrade umjesto ljubavi i pažnje, manje će cijeniti ono što je doista važno.
Zahvalnost raste iz međusobne povezanosti. Uključite dijete u važne aktivnosti poput kuhanja, izrade čestitki ili dijeljenja malih radosti u obitelji. Kad se djeca osjećaju prihvaćeno, korisno i voljeno, zahvalnost dolazi prirodno. Ne pretjerujte s nagrađivanjem. Primjerice, ako dijete pomogne u čišćenju kuće, umjesto da mu za to dajete novac ili slatkiše, možete reći: “Hvala ti što si pomogao. Bilo mi je lijepo raditi uz tebe i tvoja pomoć mi puno znači.” Cilj je da ti trenuci budu vrijedni sami po sebi, a ne nešto što dijete radi samo zbog nagrade. Pročitajte i tekst u kojem ova odgojna savjetnica ističe 9 pravila koje znaju bake i djedovi čiji unuci uspijevaju u životu.
A vi, imate li razmažene unuke? Radite li na emocionalnoj povezanosti s njima? Kako igledaju vaša druženja? Pišite nam u obrascu ispod ovog teksta.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
