Nakon što smo objavili svjedočanstvo žene koja je otkrila kako je njezina kći za krizmu dobila toliko novaca da si može kupiti auto, na našu su adresu stigle brojne reakcije prije svega onih koji novi koncept slavlja i darivanja smatraju svetogrđem. Izdvajamo pismo 74-godišnje umirovljenice Mirice koja nam je opisala kako se slavilo prije 35 godina kad se krizmala njezina kći.
“Kćerinu smo krizmu slavili u vrtu iza kuće. Još tijekom kolinja ostavili smo najbolje komade mesa za pečenku te pršut i slaninu za nareske. Napravili smo peku, jedna baka je napravila tortu, a druga kolače. Okupili smo rodbinu i kumove. Ne sjećam se nekog velikog izdatka, više se sjećam cijelog tog uzbuđenja i osjećaja svečanosti, čak i poljskog cvijeća na stolu koje je ubrala moja nećakinja”, napisala je.
Bombonijera vrijedna kao zlato
Potom je istaknula da se tada obično darovalo zlato. “Od kume je dobila zlatni lančić i naušnice, od najbliže rodbine također nešto od zlata. Susjedi koje smo pozvali na ručak doslovce su donijeli veliku bombonijeru i kavu i to nam je bilo sasvim normalno. Jedino smo bakama i djedu rekli da daju skromni novčani prilog jer si je željela glazbenu liniju u sobi, a mi smo još dodali koliko je trebalo.”
“Što se tiče zlata, baš sam je pitala i rekla mi je da ga i danas čuva u originalnim kutijicama te ga planira jednog dana darovati unukama. I danas nosi lančić koji je dobila od kume, s kojom si ostala bliska i to je danas, čini mi se, rijetkost.”
Na unukino slavlje otišlo 4.000 eura
Potom je još otkrila da su prošle godine kći i zet krizmu kćeri, njezine unuke, slavili u restoranu. “Potrošili su i preko 4.000 eura. Restoran, koji su rezervirali skoro tri mjeseca unaprijed, platili su preko 3.000. Na to su imali izdatak za tortu, haljinu, cipele, šminku, frizure i nokte. Kakve su to cifre? Strašno.”
Potom otkriva da misli kako je dala najskromniji prilog, novčani, kako se i podrazumijevalo. “Što se tiče darova, mislim da sam među onima koji su joj dali najmanje, a dala sam 200 eura kojih zapravo i nemam nego sam štedjela za to. Znate, danas vam se priznaje samo novac.”
Na kraju gospođa Mirica svoje pismo zaključuje riječima: “I dok je moja kći prije 35 godina otvarala darove, unuka je otvarala kuverte. Sve je to lijepo, ali osim križića od bijelog zlata koji je dobila od kume, to dijete neće imati niti jednu uspomenu na drage ljude i mislim da je to prava šteta.”
Što mislite o ovakvom razmetanju kad su u pitanju slavlja, ali i darovi?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
