Mnogi se sjećaju vremena kad su se krštenja, pričesti i krizme slavili kod kuće, s kumovima i užom rodbinom. Darovalo se nešto što će djetetu ostati za trajnu uspomenu, najčešće komad zlata. Međutim, danas se slavlje bilo kojeg svetog sakramenta pretvorilo u proslavu za koju u restoranu valja izdvojiti dvije, tri, pa i pet tisuća eura, a u kuvertu se kao dar stavlja i po 500 eura. Divno i krasno kad se ima, ali često se i nema, a daje se pod pritiskom očekivanja.
Baš se o tome ovih dana raspravlja na stranici Mamine tajne gdje je jedna žena postavila pitanje koliko bi, u novcu ili daru, bilo pristojno dati nećakinji za krizmu.
“Dat ćemo 500 eura”
Iako je u pitanju naglasila svjesnost da vremena “nisu sjajna”, prijedlozi koji su uslijedili mnoge su iznenadili. “Kći će u svibnju biti kuma kćeri našeg vjenčanog kuma, odnosno naših prijatelja. Nekome puno, nekome previše, ali suprug i ja smo odlučili da ćemo curi pokloniti 500 eura. Znam što su oni za tu prigodu darovali našoj djeci i uvijek se gledam odužiti. Naravno, nije sve u novcu već je istinski blagoslov imati prijatelje poput njih”, uslijedio je odgovor.
Ne možemo, dakle, dati manje nego što su oni dali nama, pa makar – nemali, može se zaključiti iz tog odgovora. Da su te cifre doista astronomske, potvrđuje i iduća sudionice rasprave. “Da sam ja kuma nekoj curici, kupila bih joj Pandorinu narukvicu s privjeskom, a sigurno taj dan želi nokte i make-up pa bih je odvela u neki salon da si sve to obavi. Kupila bih joj tortu i neku fora košaru s kozmetikom. I dala bih novce.”
“Nije mi jasno otkud ljudi izvlače te novce”
Vrhunac rasprave definitivno je postignut priznanjem žene koja piše: “Nisu neka sjajna vremena? Moje je dijete dobilo toliko novca da bismo za taj iznos mogli kupiti solidan auto. Stvarno mi nije jasno odakle ljudi izvlače te novce i što im je?!”
“Da te jeza prođe kad vidiš ove cifre od 200, pa i 500 eura. To je nekome pola plaće. U današnje vrijeme su sva ta crkvena događanja očito postala teški biznis; od krštenja do vjenčanja”, dopisala je jedna komentatorica.
Što darovati, a da ne bude razmetljivo?
“Puno je lakše darovati nešto materijalno nego pružiti primjer života, biti duhovna pratnja i jedna vrsta oslonca kroz život krizmaniku u čemu se stoji temeljni poziv kuma. Budući da se radi o jednoj duhovnoj stvarnost najprimjerenije je da budu darovi koji će upućivati na tu dimenziju”, kaže Renato Galić, župni vikar u Međugorju.
“Vjerujem kako većina mladih nema svoju osobnu Bibliju te bi jedan takav dar mogao biti lijepa uspomena za cijeli život te bi s takvim darom težište bilo na onoj duhovnoj dimenziji. Na primjer lančić s križem ili krunica, no važno je da ti darovi ne budu velike materijalne vrijednosti jer smo svjedoci da su darovi koje dobivaju krizmanici u zadnje vrijeme sve veće i veće vrijednosti, bilo da se radi o mobitelima ili o nekim novim tehnologijama”, dodaje za Radio Mir Međugorje.
“Takvi darovi zasigurno razvesele mlade kratkotrajno, no oni ne donose dugoročan plod”, kazao je fra Renato, naglašavajući kako nam svima; i svećenicima, i roditeljima, i kumovima, kao i krizmanicima; treba jedna vrsta zaokreta na tom području jer se pomalo gubi ona temeljna i glavna vrijednost sakramenta.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
