Jadranka: Sve je krenulo nabolje kad mi je liječnica dala zelenu uputnicu

Zagrepčanka Jadranka Brkić inače je vedra i optimistična umirovljenica, no kako nam je otkrila u razgovoru, ove zime primijetila je da tone u blagu depresiju te se sve više povlači u sebe.

“Nemam neki veći razlog za loše raspoloženje i bezvoljnost. Mirovina mi je solidna, živim u vlastitom stanu s kćeri, imamo i biglicu Buffy koju svaki dan izvodim u šetnju. Imam prijateljice s kojima idem u kazalište, svaki dan kuham, obožavam čitati knjige. Pa ipak sam se svojoj liječnici požalila kako ove zime osjećam pad energije te danima sjedim na kauču, gledam TV i nemam se volje istinski pokrenuti”, priznaje nam.

Kad je liječnica vidjela da tone, izdala joj je, otkriva, takozvanu zelenu uputnicu i objasnila da je riječ o stručno vođenoj tjelovježbi na koju bi trebala ići u Dom zdravlja Siget. “Uz napomenu da će mi to to sigurno pomoći”, otkriva gospođa Jadranka na početku razgovora.

Popravilo joj se opće zdravlje

“Rekla je da će mi tjelesna aktivnost sigurno pomoći, ali ja, kao pravi nevjerni Toma, nisam gajila velika očekivanja od toga. Da mi je sto ljudi tada pričala koliko je vježbanje dvaput tjedno učinkovito, ne bih mu vjerovala, no sada sam sretna što mogu svjedočiti koliko to pomaže. Nakon dva i pol mjeseca šećer mi je toliko dobar da ponekad ne trebam ni večernji inzulin. Popravilo mi se i raspoloženje, a nakon dugo vremena vratila mi se i ona dobra energija. Ponekad imam osjećaj da bih nakon vježbi bez problema mogla propješačiti još pola Zagreba”, kaže kroz smijeh.

Umirovljenica Jadranka doista je odličan primjer koliko je tjelesna aktivnost važna za poboljšanje općeg zdravlje, a projekt Zeleni recept o kojem smo već pisali, a koji provodi profesorica kineziologije Dragana Tišma iz Doma zdravlja Zagreb – Centar, dobio je još jednu potvrdu uspješnosti.

Lagane, a učinkovite vježbe

Naša sugovornica dodatno naglašava: “Ne biste vjerovali koliko su vježbe zapravo lagane, a učinkovite. Toliko sam oduševljena da ih kod kuće pokazujem kćeri Vedrani. Prema uputnici program traje tri mjeseca, no bude li mogućnosti, nastaviti ću. Jednako kao i vježbe, pomaže mi i grupno hodanje koje nam je profesorica uvela srijedom, ne samo zbog bolje kondicije, već i upoznavanja novih, zanimljivih ljudi”, ističe gospođa Jadranka.

U mirovini je već 17 godina

Uz to, otkrila da je cijeli radni vijek provela u računovodstvu HZZO-a, gdje je bila zadovoljna. “U srednjoj sam imala dobre ocjene pa je tata htio da odem na studij, no nisam ga poslušala pa sam se prkosno zaposlila već s 18 godina. Kad sam napunila 56 godina života, već sam imala 36 godina staža što je tada bilo dovoljno za redovno umirovljenje. Danas mi je mirovina za pedesetak eura veća od prosječne i zadovoljna sam”, kaže nam.

Žali što nije baka

No, život je, kaže, nije samo mazio. “Suprug se iz rata vratio s posljedicama po psihičko zdravlje. U međuvremenu je propala firma u kojoj je radio i više se nikad nije zaposlio. Živjeli smo od jedne plaće, pritisak je bio sve veći te smo se na kraju razveli. No, moj blagoslov su bila i ostala naša djeca Vedrana i Marin, ali i snaha Maida s kojom se dobro slažem, volim je i cijenim. Žao mi je što nikad neću biti baka jer su jednostavno tako odlučili. Neko vrijeme sam im zbog toga jako prigovarala, ali sam se silom prilika pomirila s tim”, otkriva ova umirovljenica.

Nova ljubav sa 60

Prisjetila se potom najljepših razdoblja svog života, kad se fizički i psihički osjećala najjačom. “Bilo je to nakon što sam se s 49 godina upisala u planinarsko društvo. Bila sam u izvrsnoj kondiciji i u deset godina prošla mnoga brda i planine. No, sve je naprasito prekinula ozljeda pete nakon čega sam imala dvije operacije, što me dosta poljuljalo. Srećom sam kasnije saznala za grupu koja ide na izlete koji uključuju samo lagane šetnje te sam im se pridružila”, doznajemo od gospođe Jadranke.

Nastavak njezine priče pak zvuči kao filmski scenarij: “Na tim sam se izletima, sa 60 godina, zaljubila. Ljubav je bila obostrana i s tim sam muškarcem, devet godina starijim od mene, provela idućih deset godina. Voljeli smo se i proputovali puno svijeta. Nažalost, prije tri godine teško se razbolio, a brigu o njemu preuzela su njegova djeca, dok sam se ja povukla i borila se u sebi kako sam znala i umjela”, otkrila nam je gospođa Jadranka i dodala kako, unatoč životnim udarcima, nastoji biti optimistična i gledati samo naprijed.