Devet temeljnih smjernica za kvalitetan uzgoj rajčica

Rajčice može uzgojiti gotovo svatko, no ne može svatko imati obilan i zdrav urod. Cilj svakog vrtlara je izvući maksimum iz genetskog potencijala biljke i okolišnih uvjeta, uz najmanju potrošnju sredstava za zaštitu bilja. Zato je nužno pratiti nekoliko temeljnih savjeta kako bi se izbjegle početničke greške koje ćemo pobrojati u nastavku ovog priloga.

1. Prerana sjetva

Uzgoj vlastitih presadnica je brzorastući trend. Mnogi amaterski vrtlari uzgajaju flance na prozorskim daskama, zatvorenim balkonima ili u kućnim klijalištima pod specijalnim lampama za bilje. Ponekad od silne želje za što skorijim početkom vrtne sezone sjetvu obave prerano. To pak uz suvišak hranjiva, vode i topline, dovodi do biljčica čija su tkiva meka i rahla pa su samim time podložna lakšem prodoru gljiva i bakterija. S obzirom da su vrtlarske grupe na društvenim mrežama već sada pune slika dva pedlja visokih presadnica, samo ćemo vam reći: ne žurite, sve ćete stići.

Također, pripazite da kod manipulacije sijancima i presadnicama ili prilikom kidanja zaperaka na biljke ne prenesete virus mozaične bolesti o čemu možete više pročitati ovdje.

2. Prerana sadnja

Rajčice obožavaju toplinu i groze se “hladnih nogu”. Za optimalan rast nužno je da barem danju temperatura tla dosegne 12-15 Celzijevih stupnjeva. Ako k tomu na otvoreno sadite presadnice u cvatu, sve to može rezultirati gubitkom cvjetova prije nego što plodovi uopće nastanu. Uz to, hladne noći mogu uzrokovati deformacije na plodovima. Sadite na otvoreno kada se vrijeme stabilizira.

3. Sadnja na pogrešnom mjestu

To što ste ubrali nekoliko rajčica s biljaka koje rastu u dubokoj sjeni, ne znači da ste uspjeli. Za dobar i zdrav urod, rajčice trebaju osam sati sunčeve svjetlosti dnevno i dobro drenirano tlo. Poštujte plodored pa ih nemojte saditi na mjesto na kojem su prethodne sezone rasle biljke iz iste botaničke porodice pomoćnica (Solanaceae), a kako biste prekinuli eventualni lanac zaraze.

Prevedeno, nemojte saditi tamo gdje su prethodno rasle rajčice, paprike, patlidžani ili krumpir, jer ih sve napadaju iste bolesti čiji uzročnici dugo preživljavaju u tlu. Preporučuje se i malčiranje tla kako bi se zadržala vlaga i spriječilo klijanje korova.

3. Pregusta sadnja

Na gusto zasađenoj površini slab je protok zraka, a to povećava rizik od bolesti. Preporučeni razmaci za determinantne sorte (grmolike sorte poput Rome ili San Marzana) su 45-60 centimetara između biljaka i 120 centimetara između redova. Za indeterminantne sorte, odnosno srote neograničenog rasta (Beefsteak, Brandywine, Sungold, Sweet 100), preporučuje se još veći razmak. Sadite na 60-90 centimetara biljku od biljke i 150 do 180 centimetara red od reda.

4. Pogrešno odabrane sorte

Kod odabira sjemena, često se vodimo ljepotom ploda i izgledom biljke; ne razmišljajući o njenim potrebama. Kako se može zaključiti iz prethodne točke, determinantne sorte dobre su za manje vrtove, dok indeterminantne sorte koje rastu, cvatu i rađaju do mraza, trebaju više prostora.

5. Pogrešno zalijevanje

Rajčice treba zalijevati rano ujutro ili navečer kako bi tlo moglo upiti vodu prije isparavanja. Također, zalijevanje odozgo može potaknuti razvoj bolesti pa je najbolje zalijevati izravno u tlo, bez orošavanja lista. Zapravo, ako ste u mogućnosti, najbolje je koristiti kap-po-kap sisteme za navodnjavanje. Osim što neće močiti biljku, oni su posebno dobri jer rajčice trebaju konzistentnu razinu vlage tla.

Premalo vode uzrokuje pucanje plodova i sušenje biljke, dok previše vode dovodi do bolesti korijena i manje ukusnih plodova. Duboko zalijevanje jednom do dva puta tjedno je optimalno.

Također, premalo vode dovodi do poremećaja u transportu kalcija unutar biljke i vršne truleži ploda. Ma što vam “stručnjaci” s društvenih mreža savjetovali, ovo stanje ne možete izliječiti dodavanjem kalcija i skupim preparatima, već isključivo dobrim režimo zalijevanja. Više o tomu pročitajte na ovoj poveznici.

6. Previše ili premalo hranjiva

Nabavite uravnoteženo gnojivo bogato fosforom i kalijem. Previše dušika potiče rast lisne mase nauštrb plodova. Biljke pregnojene dušikom imaju meka i rahla tkiva u koja lako prodiru gljive i bakterije. Ne zaboravite, za svaku fazu vegetacije, rajčica treba drugu formulu o čemu više pročitajte na ovoj poveznici.

8. Nedostatak potpornja

Potporanj je ključan kako biljke ne bi ležale na tlu. Rajčica koja leži na tlu u najvećoj je opasnosti od bolesti budući da se patogene spore zalijevanjem ili odbijenim kapima kiše iz tla dižu na list. Koristite bilo što; kolce, žičane kaveze, viseće špage ili rešetke; samo osigurajte da biljka ne padne na tlo.

9. Nepravilno uklanjanje zaperaka

Uklanjanje zaperaka posebno je važno za rajčice kako bi se poboljšala cirkulacija zraka i smanjio rizik od bolesti. Upravo se zbog bolesti posebno uklanjaju donji zeleni dijelovi biljke. Ipak, prekomjerno “čerupanje” može uzrokovati zastoj u rastu, ali i sunčanu palež ploda. Više o zakidanju zaperaka pročitajte ovdje.