Mnogi se stranci u Hrvatskoj čude kako s gotovo svakog retrovizora visi krunica. Koliko ta praksa ima veze s vjerom, zanimalo je jednog čitatelja Glasa Koncila. “U našem narodu često vidim kako mnogi stavljaju krunice na retrovizor u svojim automobilima. Tu praksu nisam vidio nigdje drugdje. Je li u redu to učiniti?” pita tako Šimun K.
Stručnjaci za promet bi savjetovali da retrovizor bude retrovizor i da služi svojoj temeljnoj namjeni. A svrha je retrovizora da nam olakša pregled prometa koji se odvija iza nas, to jest našega automobila, odgovara Glas Koncila.
“Zapravo, svatko tko vješa krunicu na retrovizor, pretpostavljamo, tim znakom želi dati do znanja da je vjernik i da mu je vjera u životu važna. Želi pokazati da želi da ga Bog štiti u prometu od svih mogućih teškoća i nezgoda. Želi, uvjereni smo, poručiti da mu je pouzdanje u Božju zaštitu, milost i ljubav važno, kako u životu tako i u prometu”, piše Glas.
“No nemojmo zaboraviti: tu svoju vjeru morao bi i svjedočiti i morao bi se ponašati u skladu sa znakom koji ističe. Rekli bismo: svojim bi ponašanjem u prometu morao posvjedočiti da ističući vjerski znak – krunicu – sve, pa i sebe, potiče na poštovanje svih sudionika u prometu, kao i na poštovanje prometnih znakova. Morao bi biti uzor i na taj način.”
“Osim toga, poticati i druge da budu uzorni i da poštuju prometne propise koji nas sve upozoravaju da za upravljač automobila ne sjedamo ako smo pili alkohol, da ne vozimo preko brzine dopuštene prometnim znakovima, da poštujemo druge, ljubazno se ponašamo.”
“Svatko od nas tko vješa krunicu na retrovizor (kao i oni koji stavljaju neki drugi vjerski znak na neko drugo mjesto na automobilu) treba biti svjestan da nije samo krunica znak vjere, nego je i naše ponašanje znak drugima prihvaćamo li svoju vjeru i jesmo li svjesni da svoje riječi, svoje geste – pa i svoje znakove – moramo potvrditi i svojim konkretnim ljubaznim, vjerničkim ponašanjem. U svim životnim okolnostima, pa tako i u prometu”, zaključuje Glas Koncila.
