‘Umjesto da ostavimo djeci, u mirovini smo odlučili potrošiti sve što imamo’

“Da mi je netko u četrdesetima rekao da ću ovo pisati s Mauricijusa, i to nakon mjeseci putovanja po Europi, nasmijala bih se. Tada sam imala staromodnu viziju mirovine: radila bih do 65. godine, osigurala nešto novca za djecu i smirila se u penziji. Ipak, u 53. godini života sam sa suprugom napustila posao u naftnoj i plinskoj industriji, zamijenili smo sigurnost za avanturu i krenuli na put.” Napisala je to umirovljenica Kelly Benthall za Business Insider. Njenu ispovijest prenosimo u cijelosti.

Da bismo se mogli ranije umiroviti i putovati, sedam godina smo restrukturirali naše financije i osmislili plan kako potrošiti svaki cent. Ključni dio tog plana bilo je donošenje odluke da ne ostavimo nasljedstvo našoj šestero djece.

Ne znamo točno kamo će nas ovo putovanje odvesti i to je njegova ljepota. S dugačkim popisom mjesta koje želimo istražiti i redovitim posjetima obitelji, možda ćemo se jednog dana čak i vratiti tamo odakle smo krenuli.

Naših šestero djece, u dobi od 23 do 37 godina, raštrkano je od Amerike do Engleske. Bili su uzbuđeni zbog nas, ali i pomalo sjetni kada smo krenuli na put. Nekima se činilo kao da odlazimo zauvijek. Promjena im je izgledala trajno, iako ih viđamo kao i prije.

Plan da sve potrošimo ne znači da ćemo ostati bez novca. Radi se o tome da ono što imamo iskoristimo kako bismo istraživali, učili i stvarali uspomene koje ćemo nositi sa sobom zauvijek. Prve dvije desetljeća ulagali smo u djecu, dajući svakom od njih snažne temelje za izgradnju vlastite budućnosti. Sada je vrijeme za nas.

Osigurali smo se

Nismo željeli prerano početi s pražnjenjem naše mirovinske štednje jer smo se bojali penala za prijevremeno povlačenje pa smo pojednostavili naš način života.

Zaručili smo se 2017. godine, nedugo nakon što je uragan Harvey uništio Nigelovu kuću. Preselio se k meni, vjenčali smo se i, umjesto da kupimo veću kuću, dogovorili smo se da ćemo ostati u mojoj. Tijekom pandemije prodali smo drugi automobil i naučili dijeliti jedan. Također smo otplatili dugove po kreditnim karticama i obvezali se plaćati sve račune u cijelosti svakog mjeseca. Ove su odluke bile važne, ali i dalje smo trebali pomoć.

Kako bismo ostvarili svoj san, angažirali smo financijskog savjetnika koji nam je pomogao osmisliti plan kojem možemo vjerovati. Zajedno smo povećali svoje fiksne prihode kako bismo imali lakši pristup novcu, osmislili strategiju za potpuno trošenje naše ušteđevine tijekom života te prepustili upravljanje našim računima savjetniku. Njegov honorar ovisi o tomu koliko novca imamo na računu. To nam je pomoglo da prestanemo brinuti hoćemo li nadživjeti svoj novac.

Oko prodaje kuće još nismo sigurni

Sada nam je cilj trošiti dvadeset posto manje nego u posljednjih pet godina rada, postupno smanjujući troškove kako starimo i usporavamo. Pažljivo planiranje budžeta i trikovi za uštedu na putovanjima pomažu nam u tome.

Prije nego što smo napustili Teksas u kolovozu, živjeli smo u Houstonu, gdje još uvijek posjedujemo kuću. Dilema između iznajmljivanja i prodaje činila nam se previše teškom prije polaska pa smo odluku odgodili. Za sada kuća ostaje kako smo je ostavili. Plan nam je vratiti se u siječnju, spakirati sve i donijeti te odluke.

Avanturu smo započeli posjetom obitelji u Engleskoj. Od tada smo morali preispitati način na koji putujemo, dajući prednost pristupačnosti bez žrtvovanja standarda. To je utjecalo na odabir smještaja i način planiranja putovanja. Za smještaj koristim Airbnb i lokalne agencije za nekretnine koje nude popuste na boravke od najmanje 30 dana, što značajno smanjuje troškove. To nam omogućuje da se smjestimo i u potpunosti doživimo neko mjesto.

Prateći sunce tijekom prijelaznih sezona, uspjeli smo dobiti povoljnije cijene i uravnotežiti skuplja odredišta s pristupačnijima. Nakon Engleske uspostavili smo ritam života u mjestima u kojima živimo kao lokalci dok istražujemo okolinu.

Do sada smo proveli mjesec dana u Dubrovniku u Hrvatskoj. Uživali smo u njegovoj zadivljujućoj obali. Bili smo mjesec dana u Lecceu, u talijanskoj regiji Puglia, okruženi vinogradima i maslinicima; Sevilli, u Španjolskoj, gdje smo se zaljubili u opušteni šarm Andaluzije; i sada na Mauricijusu, maloj otočnoj državi istočno od Madagaskara, gdje upijamo otočne vibracije tijekom blagdana.

U proteklih pet mjeseci trošili smo prosječno 6.000 dolara mjesečno, ne računajući troškove kuće i ostale obaveze u Teksasu. Spori način putovanja omogućava nam da kupujemo na lokalnim tržnicama, kuhamo sami za sebe i uživamo u opuštenijem ritmu života.

Pogled u budućnost

Ne putujemo samo zato da bismo vidjeli put. Radi se o pronalasku prostora za disanje. Bila sam iscrpljena konstantnim gledanjem vijesti. Osobno, trebala mi je distanca da usporim. Pratim međunarodne vijesti, ali daleko sam od praćenja toga što se događa u politici doma.

A što se tiče naše djece? Nadam se da im pokazujemo da ne postoji samo jedan način života. Ponekad jednostavno morate skočiti i vjerovati da će se sigurnosna mreža pojaviti ispod vas. To je podsjetnik da živimo punim plućima, na način koji nam se čini ispravnim.