Ogorčena situacijom u jednom (skupom) staračkom domu u Hrvatskoj, naša 65-godišnja čitateljica Tanja svjedoči o svom iskustvu. “Živjela sam sama u kući i jedne noći prošlog ljeta htjela sam popiti vode. Kako sam se pridigla iz kreveta, uhvatila me slabost, pala sam na pod i najprije otpuzala do ulaznih vrata kako bi ih otključala, a potom sam se odvukla do mobitela i zvala pomoć svih koje sam se sjetila.”
“Sva sam drhtala, jedva sam govorila. Nakon tri sata došla je hitna i odvezli su me u jednu zagrebačku bolnicu. Nakon tjedan dana iz bolnice su me gotovo nepokretnu dovezli kući. Te sam večeri, u strahu da se užas ne ponovi, ulazna vrata ostavila otvorena. Kad sam sutradan uvidjela da neću moći sama dalje i da sam posve nesigurna na nogama, prihvatila sam prvi slobodan dom za starije i nemoćne koji me htio odmah primiti. Naravno, privatni”, opisuje svoju situaciju gospođa Tanja.
1.500 eura, a bez voća
“Taj dom košta 1.500 eura mjesečno. Voditelj je inzistirao da platim unaprijed pa sam odlučila odmah uplatiti za narednih pet mjeseci misleći da ionako nemam drugog izbora nego ostati tamo. Dom je pak bio iskustvo za sebe i nemam ništa lijepo za ispričati”, doznajemo od ove umirovljenice.
“Obroci su bili oskudni i bez okusa. Plahte su mijenjali jednom mjesečno, a kupali smo se svakih 10 dana. Nisam mogla u toalet pa sam bila u pelenama. Mijenjali su mi ih tri puta dnevno bez obzira na to koliko sam dugo bila u fekalijama koje su mi nagrizale kožu. Nas u pelenama uopće nisu mazali s kremama”, opisuje stanje u domu.
Potom kaže da je osoblje uvijek bilo u žurbi. “Kad god bih ih pristojno zazvala, vikali su ‘samo malo, vidite da radimo nešto drugo’. Konstantno su imali neke izgovore. Za doručak smo dobivali dvije tanke kriške kruha s nekim tankim namazom uz decilitar i pol čaja. Voća uopće nije bilo. Dečko koji je prao podove je, uz ostalo osoblje, radio i u kuhinji”, opisuje situaciju u tom domu.
Prekinut ugovor, nova uplata
“Povremeno sam si naručivala hranu iz dostave. Nakon nekoliko mjeseci sam malo ojačala i odlučila se vratiti kući. No, na moju veliku žalost, ubrzo sam opet izgubila osjet nogu. Budući da sam platila toliko unaprijed, a još nije bilo prošlo pet mjeseci od mog upisa, nazvala sam taj isti dom. Imali su slobodno mjesto, ali mi je upravitelj rekao da je mojim napuštanjem doma prekinut ugovor i da sam u situaciji kao da ništa nisam platila. Bila sam primorana ponovo uplatiti 1.500 eura za mjesec koji sam već platila. Podići ću tužbu, pa što bude”, iznosi svoje neugodno iskustvo umirovljenica Tanja.
Za kraj otkriva da je u međuvremenu našla jeftiniji dom i preselila se u njega. “Sestre su i ovdje nabrijane, a toplu vodu za čaj je nemoguće dobiti. Ni tu nije higijena kakva smatram da bi trebala biti. Eto, takva je moja sudbina.”
Putem donjeg web obrasca, podijelite i vi s nama vaša iskustva, ili iskustva vaših voljenih u domu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
