Amerikanka Elizabeth Barbour s 54 je godine počela studirati pravo, što i nije tipičan izbor karijere u kasnijoj dobi. Štoviše, pravo nije imalo nikakve veze ni s njezinim prijašnjim zanimanjima; prvo je bila profesionalni model za ruke brenda Lancôme, a zatim se bavila nekretninama. Zbog promjena na koje se odlučila njezine su pedesete bile zahtjevne, ali su joj šezdesete donijele sve čemu se nadala, pa i više od toga.
“Pravni fakultet bio je težak. Doslovno sam bila u dobi u kojoj su bile i majke mojih kolega. Nisam imala društvo i osjećala sam se stvarno izolirano. No, bila sam uspješna i jednom mi je profesor nakon vježbe pregovaranja rekao da nikad nije imao studenticu koja je ovako vješto vodila razgovor za stolom.”
“Vrijeme sam provodila s odvjetnicima specijaliziranim za obiteljsko pravo te sam počela naslućivati da je to područje mog najvećeg zanimanja. No, po završetku studija stažirala sam u uredu koji se bavio imućnim klijentima, ali to je bilo samo asistiranje ljudima koji se svađaju oko novca i to me nije privlačilo.”
Pravosudni ispit sa 60
Kad je sa 60 godina položila i pravosudni ispit, zaposlila se u tvrtki Legal Aid Society u rodnom Roanokeu u Virginiji. U međuvremenu se i razvela. Danas, sa 68 godina, radi na 50 slučajeva obiteljskog nasilja.
“Posao je emocionalno zahtjevan, ali me ispunjava. Radim s nevjerojatnim ženama koje su prošle svakakve nedaće i u jednom trenutku rekle da im je dosta i da su spremne za promjenu. Pružam im pravnu pomoć i aktivno sudjelujem u njihovoj tranziciji iz jednog životnog razdoblja u drugo. Ispunjava me to”, rekla je za The Guardian.
Barbour je svoju karijeru nazvala spletom sretnih okolnosti. “Do svoje 54. godine vodila sam opušten, ali nikad besciljan život. Iako sam bila najstarija od triju sestara, uvijek sam se osjećala kao jedinica što je u meni razvilo snažan osjećaj neovisnosti. Tijekom srednje škole krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih sudjelovala sam na skupovima za ženska prava. Naučila sam da mogu krojiti vlastiti životni put.”
Prvi posao kao model za ruke
“Dio poruke glasio je da možemo ostvariti sve što želimo, ići na pravni fakultet ili postati liječnice. Ono što sam ja čula bilo je pak pomalo selektivno; neka budem svoja i radim ono što volim. To sam i učinila, ali pritom nisam puno razmišljala o karijeri. Tako sam najprije otišla proputovati Južnu i Srednju Ameriku, a onda sam dobila prvi pravi posao, i to kao model za ruke u agenciji Ford u New Yorku. Potom sam radila kao u Lancômeu, u vrijeme dok je Isabella Rossellini bila njihovo zaštitno lice. Ja sam bila njezine ruke”, ispričala je nekoliko zanimljivosti iz tog razdoblja.
Nakon karijere modela za ruke upoznala je (bivšeg) supruga. “Zajedno smo obnavljali kuće i prodavali ih, to mi je došlo kao nešto prirodno jer dolazim iz obitelji građevinara, počevši od pradjeda”, ističe.
Hrabro u sudnicu
Potom se osvrnula na odabir odvjetničke karijere. “Odmalena sam bila svjesna nejednakosti. Majka je stalno volontirala, a ja sam je pratila pa smo zajedno dijelile hranu potrebitima. Već kao djevojčica znala sam da želim posvojiti dijete. Danas je moja 26-godišnja kći hitna medicinska tehničarka. Majka pak ima 92 godine te i dalje volontira u hospiciju.”
Barbour vjeruje da je napokon pronašla svoje zvanje iako ju je sudnica isprva plašila. “Mama mi je uvijek govorila neka radim ono čega me strah. Tako sam postigla da je danas taj moj strah nestao. Volim svoj ured. Volim svoje klijentice. Ne vidim kraja svojoj karijeri. Ovo je privilegija, a ne posao.”
Je li i vama život nakon pedesete krenuo u nekom novom smjeru? Pišite nam, zanima nas vaša priča.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
