“To su jako sebični ljudi, misle samo na sebe.” “Bolesnica, ni ne zna gdje je šuplja!” “Dementan starac oduzima radno mjesto mladima!”
To su tri simptomatska komentara na tri različita novinarska priloga koja se bave kasnom trudnoćom, alternativnim brakom i radom u mirovini. Sva tri komentara imaju nešto zajedničko: pokušavaju posramiti i obezvrijediti osobu u kojoj se u prilogu govori.
Vjerojatno ste i sami primijetili kako su društvene mreže preuzeli ljudi koji uglavnom niti žele društvo u smislu prijateljstva i podrške, niti žele civiliziranu komunikaciju. Njihov cilj je uvrijedi, posramiti, izreći površnu kritiku i produžiti dalje na sljedeću objavu pod kojom će činiti isto.
Pri tome ih ne brine to što su ispali neosjetljivi, nepromišljeni, nepristojni ili čak svirepi. Dapače, čak i uživaju u toj predstavi za koju bismo još prije dvadesetak godina rekli da iziskuje stručnu pomoć. Ili, kako je to rekao jedan naš čitatelj, “danas je posve normalno doći na (virtualni) Jelačić plac, skinuti gaće, olakšati se i očekivati aplauz prolaznika”.
Pretvaranje komentatora u korisne idiote
Doduše, ovakvo srozavanje javne riječi posljedica je i algoritama društvenih mreža koji nepristojne i agresivne komentare čini vidljivijima, budući da oni izazivaju lančanu reakciju i još veću aktivnost mreže.
To koriste i portali koji u komentarima na svojim slabo moderiranim stranicama društvenih mreža preko nepristojnih i ružnih komentara dolaze do još više takvih komentara. To im izravno povećava doseg, a posredno i čitanost. Komentatore su, na taj način, pretvorili u korisne idiote.
No što o svemu kažu sociolozi i psiholozi? Tko su ti ljudi koji ne haju za prljavi digitalni otisak koji iza sebe ostavljaju dok posramljuju ljude koji nemaju nikakav utjecaj na njihove živote? Koje potrebe zadovoljavaju ružnim i negativnim komentiranjem tuđih života?
1. Očekuju odobravanje, sanjaju o aplauzu
U velikom broju slučajeva, radi se o mentalitetu čopora. Sramoćenje drugih nerijetko vodi do prihvaćanja unutar određene skupine i pozicioniranja unutar njene hijerarhije. Istraživanja pokazuju da takvo ponašanje često nema korijen u želji da se uvrijedi osoba koju komentiraju, kao ni da joj se nanese šteta. Cilj je ojačati samopouzdanje, privući pozornost na sebe, dobiti tapšanje po ramenu u obliku lajkova i odobravanja.
2. Digitalna moralna policija nikad ne spava
Neki pak doživljavaju online sramoćenje kao način održavanja društvenih standarda. Javno prozivanje nečijeg (percipiranog) neprimjerenog ponašanja smatra se sredstvom odvraćanja drugih od sličnih postupaka. Takav doprinos koheziji unutar zajednice ima smisla kada se radi o visokim humanističkim vrijednostima ili situacijama stvarne ugroze. No kada se radi o čeprkanju po tuđim životima i intimnim odabirima, riječ je samo o nedostatku dobrog kućnog odgoja.
3. Hrabriji su nego “oči u oči”
Prividna anonimnost interneta može smanjiti osjećaj odgovornosti, omogućujući ljudima da izraze misli koje bi u izravnim interakcijama možda zadržali za sebe; bilo zbog društvenih normi i očuvanja ugleda, bilo iz straha da će žrtva uzvratiti istom mjerom. Ovaj fenomen, poznat kao učinak online dezinhibicije, može rezultirati i pozitivnim i negativnim ponašanjima, uključujući i ekstremnim govorom mržnje.
4. Hračkaju druge da bi zaboravili na svoj čemer
Kritiziranje drugih na društvenim mrežama ponekad je način na koji pojedinci projiciraju vlastite nesigurnosti. Dok se fokusiraju na navodne mane drugih, lakše privremeno zaboravljaju svoje probleme.
5. Manje su moralno osjetljivi
Česta izloženost ovakvim neprijateljskim interakcijama na internetu vodi u spiralu gubitka moralne osjetljivosti. Ako je danas normalno nekome reći da je “glupača”, sutra će ista osoba izreći i činiti puno gore stvari drugima. Osobe sa smanjenom moralnom osjetljivosti sklonije su sudjelovanju u sramoćenju drugih, bez razmišljanja o posljedicama po žrtve.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
