Svađe, napetosti i razmišljanja o rastavi braka, stvari su na koje se sveo dvadesetogodišnji brak muškarca koji je pomoć potražio u rubrici The Guardiana koju vodi psihoterapeutkinja i životna savjetnica Annalisa Barbieri. Je li problem u njemu, kako tvrdi supruga, ili su s godinama došli do nepomirljivih razlika u karakterima?
“Posljednjih nekoliko godina neprekidno se svađamo. Povod za konflikt često su tek sitnice. Čim se ne složimo oko nečega, govori mi da sam tvrdoglav i da nemam empatije. Bezazlene rasprave kod nas uvijek prerastu u konfrontacije koje završavaju njezinim uvredljivim riječima prema kojima sam ja bezosjećajan, vrludav, nezreo i arogantan. I naravno kriv za ovakvo stanje u braku”, piše ovaj 60-godišnjak.
“Više puta mi je rekla da nas vučem prema dolje. Pokušao sam razgovarati o problemima, pisao sam joj čak i e-mailove u kojima sam iznio kako se osjećam zbog toga, ali rijetko bih dobio odgovor. Predložio sam joj čak i odlazak na bračno savjetovanje i zbilja je išla četiri puta. Kad sam već pomislio da smo na dobrom putu, rekla je da više neće ići”, navodi nesretan suprug i dodaje da je njegova “bolja polovica” zaključila da samo traži treću osobu koja će potvrditi njegove stavove.
Višesatne svađe
“Naše svađe mogu trajati satima. Ona nikada prva ne popusti, čak i kada joj kažem da sam povrijeđen zbog njenih riječi. Nedavno sam odlučio pokušati ublažiti konflikt tako da izađem iz prostorije. Tada viče za mnom da bježim. Znam da nisam savršen. Rekao sam joj i da se možemo rastati ako smatra da nisam pravi čovjek za nju. Nikada nije pristala krenuti tim putem. Osjećam se kao da sam zaglavljen u vezi koja ne ispunjava ni nju ni mene. Još malo pa ćemo i u mirovinu, svađe bi tada mogle biti još gore. Kako dalje?” pita nesretan suprug.
Jeste li emocionalno zlostavljani?
Odgovor životne savjetnice je nedvosmislen. “Iz vašeg pisma zaključujem da je u vama ostao tek mali tračak nade da će se stvari promijeniti nabolje. Jedino u što ste sigurni je to, da želite promjenu. Ta je promjena moguća, ali još nije jasno hoće li to biti unutar ili izvan ovog braka. Ono što vam na samom početku želim napomenuti je i to da se u vašem pismu pojavljuju elementi potencijalnog emocionalnog zlostavljanja, na što bih voljela da obratite pozornost.”
“Činjenica da navodite kako se često sukobljavate zbog sitnica sugerira da pravi problem ne leži u tim sitnicama, već u dubljim, neriješenim pitanjima. To mogu biti neravnoteža moći, manjak međusobnog poštovanja ili jedan nimalo ne pokazuje da mari za drugoga.”
Te ‘sitnice’ proizlaze iz nečeg većeg i možda bi bilo korisno istražiti o čemu se zapravo radi, smatra psihoterapeutkinja pa nastavlja: “Za to je idealno bračno savjetovanje, ali partnericu ne možete prisiliti da u tome sudjeluje. Razmislite o tome da krenete sami jer će vas netko saslušati i lakše ćete spoznati što točno osjećate. Šteta je što ona to odbija jer savjetovanje za parove ne ide u smjeru da se utvrdi tko je u pravu, a tko nije, već o tome da se partneri međusobno ‘prevedu’ na zajednički jezik. Svakome pomaže da čuje što drugi zaista govori, umjesto da čuje ono što očekuje ili što misli da već zna.”
Sitne pobjede imaju cijenu
Uvijek pobijediti i biti u pravu može donijeti kratkoročnu satisfakciju, ali dugoročno ima svoju cijenu, upozorava Barbieri. “Optuživanje je vrlo jasno prisutno u vašem pismu, a to vas povređuje i zatvara svaku mogućnost za komunikaciju. No, u stvarnosti je rijetko kad samo jedna osoba sto posto odgovorna za probleme u vezi.”
“Važno je zato tražiti rješenja i korigirati se jer ako se fokusiramo isključivo na pobjeđivanje ili dokazivanje tko je u pravu, propuštamo priliku prepoznati i promijeniti stare, neučinkovite obrasce ponašanja i rješavanja sukoba.”
Brak nije mrak!
“Ako partnerica u potpunosti prebacuje krivicu na vas, ne pokušava ništa riješiti i ne odgovara na vaše poruke (što je nepristojno i dodatno otežava komunikaciju), tada ste, kako sami kažete, zaglavljeni. Možda je odrastala u okruženju u kojem nije smjela priznati vlastite pogreške, možda ju je bilo strah posljedica ili ju sram sprječava da ih prizna”, piše terapeutkinja uz napomenu da se supruga možda boji suočiti s nečim u što se taj brak pretvorio.
“Upravo zbog toga bi vam individualna terapija mogla pomoći, barem kao početni korak. Nažalost, ako ona neće htjeti sudjelovati i odbacivat će svaki vaš pokušaj da popravite odnos, morati ćete razmisliti o vlastitoj budućnosti. Sa 60 godina još uvijek niste stari i pred vama su godine koje možete ili ispuniti zadovoljstvom, ili provesti nesretni. Na vama je da odlučite”, zaključuje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
