Ne, ne mogu biti baka-servis, imam svoj život

Nisam pretjerano nježna i cmoljava osoba ni sklona izljevima emocija. Više cijenim kompetenciju i sposobnost rješavanja problema. Imam svoju profesiju. Kada sam postala majka, počela sam raditi na pola radnog vremena. Iako i danas radim na pola radnog vremena, posao me poprilično zaokuplja.

Zato mi nije bilo lako kad su moja djeca dobila svoju djecu pa su počela s različitim zahtjevima. Možeš li pokupiti dijete iz škole? Nešto je iskrsnulo. Možeš li doći do nas? Dadilja mora otići, možeš li uskočiti? Ja sam baka koja uvijek uskače. Ali ja ne želim biti baka koja šepesa naokolo, držeći mališana za ruku, preuzima djecu iz škole i vrtića, vodi ih kući, hrani, kupa, stavlja spavati. Ne, hvala.

Bez obzira na to koliko su moji unuci divni, ja sam svoje majčinstvo odradila i potpuno sam iscrpljena. Svoje sedmo dijete odgojila sam umorna od majčinstva, a to je bilo prije dvadeset godina.

Baš sam nedavno razmišljala o tome koliko mi je majka pomagala dok su mi djeca bila mala. Gotovo nimalo, nažalost. Umrla je kad su moji prvorođeni blizanci imali četiri godine. A i prije toga je već dugo bila bolesna. Koliko mi je svekrva pomagala? Nula bodova! Imala je tri kćeri koje su također imale djecu i ja jednostavno nisam bila na njenom popisu prioriteta.

K tomu, suprug je radio prekovremeno pa sam svaku pomoć morala platiti ili je ne bih imala. Ali bila sam jaka i sposobna i sve sam sama obavljala. I ne želim se vraćati u takva stanja, ali želim biti dio života svojih unuka. Zato sam postavila jasna pravila.

Ako je hitno, pomažem bez pogovora i prigovora

Vodila sam unuke na hitnu kad je njihova mama zapela s bebama, a tata zaglavio u prometu. Takve se stvari događaju. Ako je ikako moguće, bit ću tu.

Pokupit ću ih, ali ne svaki dan

Mogu pokupiti djecu iz škole ili pričuvati ih, ali ne svaki dan. Sigurno to neću raditi da bi njihova mama mogla ići na pilates. Uz to, trebam najmanje tri dana unaprijed obavijest da bih si mogla osloboditi raspored. Osim u hitnim slučajevima.

Ne dadiljam svakodnevno, a pogotovo ne navečer

Ako mama i tata žele izaći, neka plate neku srednjoškolku da pričuva djecu. Neka si sami organiziraju čuvanje. I ja volim izlaziti, ako nisu znali.

Nerado pomažem domaćicama

Više cijenim majke koje studiraju ili rade, nego one koje su domaćice. Njima ću lakše popustiti kad su u pitanju poslovni rokovi, ispiti i slično. Možete me mrziti zbog toga, ali to je tako.

Radit ću s unucima samo ono što volim

Ne uživam u odlascima u park i igranju s loptom, ne volim se igrati lovice ni skrivača. Nisam jedna od tih mladolikih i energičnih baka. Zato dobro kuham pa ću organizirati večer pizze jednom tjedno za cijelu obitelj. Radit ću i nedjeljni ručak za sve koji dođu i pripremati obroke za blagdane. Ako snahama ili mojim kćerima nije dobro, mogu čak dostaviti gotove obroke. Također, uvijek ću iskoristiti priliku za čitanje unucima. To mi je bilo omiljeno s vlastitom djecom i još uvijek mi je drago.

Kad roditelji putuju, čuvat ću djecu

Ako jedan ili oba roditelja moraju otputovati u inozemstvo zbog obiteljskih razloga, pobrinut ću se za djecu, čak i na dulji period. To je normalno kad imate snahe i zetove iz drugih država ili s drugih kontinenata. Događaju se vjenčanja, slavlja, ali i bolesti i pogrebi. Tada ja uskačem i brinem se o djeci.

Na odmorima nisam baka-servis

Kad idemo na obiteljski odmor, nisam tamo da čuvam djecu dok mama i tata piju koktele na plaži. Neka se informiraju i potraže lokalnu dadilju.

Eto, to su moja pravila. Mnoga djeca iskorištavaju svoje roditelje i pretvaraju ih u baka-servise, uvaljuju im osjećaj krivnje i na neki način manipuliraju s njima. Da, u pravu ste, ništa nije važnije od obitelji. Okupljanje obitelji je pravo zadovoljstvo.

Ali, molim vas, poštujte odnos baka i djedova s njihovom unučadi. Moja pokojna majka znala je šaljivo govoriti da ima znak pokraj ulaznih. S jedne strane pisalo je “dobrodošli”, a s druge strane “odoste, hvala bogu”. Mislim da bih si trebala nabaviti takav znak.

Shyrla Pakula je liječnica, savjetnica za dojenje, autorica kuharica, bivša kolumnistica o roditeljstvu, majka sedmero djece i baka šestero unučadi. Živi u Melbourneu. Ovaj je esej napisala za Kvelller.