Kakva je sreća prati s dvojicom sinova i obje snahe, umirovljenica Dašenka nije krila u podužem pismu koje je napisala za našu rubriku Povjerljivo. “Mama sam dvojice predivnih sinova i u obitelj su nam došle dvije prekrasne nevjeste. Njihovim dolaskom u moj život dobila sam i dvije kćeri. Naši odnosi temelje se na poštovanju i razumijevanju. Svaka obitelj živi svoj život, ali smo si podrška”, piše nam.
“Ne posjećujemo se prečesto i ne dišemo jedni drugima za vratom. Dogovorili smo se da možemo nazvati jedni druge kad god netko nekoga treba, u bilo koje doba dana ili noći. Uvijek smo tu jedni za druge, bilo da se radi o lijepim ili manje lijepim situacijama.”
Solidna mirovina
Potom je napisala da ima solidnu mirovinu i da joj je ljubav dovoljna. “Financijski nisam ovisna o svojoj djeci, ali vjerujem da bi mi pomogli da je drugačije. Ponosna sam što su odrasli u ljude koji razumiju što znači obitelj i pomaganje. Baka sam petero unučadi, i dok su bili mali, bila sam sretna i ispunjena, baš kao i danas. Često me posjećuju i brinu o meni.”
“Još uvijek mogu skuhati jela koja vole, baš kao kad su bili mali. Sretna sam što im je i danas moja torta neizostavni i omiljeni dio proslave rođendana. Te male tradicije čuvaju našu povezanost i donose radost svima. Imam 79 godina i još uvijek ih dobro nosim. Znam da će doći vrijeme kada više neću moći brinuti o svemu kao sada, ali na to sam se pripremila”, ističe u pismu.
Snahe kao blagoslov
Potom napominje i da se ne boji odlaska u dom za starije i nemoćne. “Prije devet godina upisala sam se na listu čekanja za dom i čekam da me pozovu. To mi ne predstavlja nikakav problem jer sam sve životne prioritete posložila na svoje mjesto. Moja djeca poštuju moju odluku o odlasku u dom, a meni je važno znati da će oni nastaviti živjeti svoje živote sretno i bez brige”, piše gospođa Dašenka.
“Na kraju, zahvaljujem Bogu što imam ovakvu sreću sa svojom obitelji. Posebno zahvaljujem svojim snahama, upravo su me njihovo poštovanje, dobar odgoj djece i tolerancija naveli da napišem ovo pismo. Želim svima da pronađu mir i zadovoljstvo u svojim obiteljima, jer to je ono što život čini lijepim”, stoji u ovom sretnom pismu.
Strah od domova
Za razliku od gospođe Daše, brojne starije osobe imaju veliki strah od eventualnog smještanja u domove za stare i nemoćne; boje se da će biti prepušteni sami sebi, usamljeni i izolirani od obitelji i prijatelja. No, stvarnost je, srećom, drugačija. U današnjim domovima često se organiziraju društvene aktivnosti, radionice i izleti. Korisnici stječu nova poznanstva i prijateljstva, postaju dijelom zajednice koja ih podržava.
Dom u slučaju nemoći starije osobe, može biti olakšanje za cijelu obitelj jer omogućuje profesionalnu skrb i smanjuje stres kod onih koji su se do tada bili neformalni njegovatelji. Umjesto da se iscrpljuju brigom i fizičkim naporom, obitelj i prijatelji mogu provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim starijim članom obitelji bez stalne brige o njegovim osnovnim potrebama.
Srećom, naša čitateljica ima dobru mirovinu pa će si moći priuštiti kvalitetnu ustanovu kada za to dođe vrijeme. No valjda znati da, iako su cijene domova visoke, brojne lokalne uprave izdašno sufinanciraju smještaj svojih starijih sugrađana u raspoložive domove, ako im mirovina nije dovoljna za pokrivanje troška.
Uz to, primjer gospođe Dašenke pokazuje nam da kvalitetno informiranje i pravovremeno planiranje mogu značajno umanjiti stres i pomoći da zrele godine proživimo bezbrižnije, sretnije i sigurnije. A kakvi su vaši planovi?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
