Mirovina je mrtva, živjela mirovina!

Gdje je nestala mirovina kakvu su poznavali naši roditelji, bake i djedovi? I jesu li generacije sadašnjih umirovljenika zapele u svojevrsnom limbu? Čini se da jesu jer koncept mirovine se promijenio.

Dok smo nekada sanjali o tome da ćemo nakon posljednjeg dana radnog odnosa “dignuti sve četiri u zrak”, raditi “na sitno i na crno” ili jednostavno se posvetiti okućnici i poljoprivredi, snovi o mirovini koje sanjaju mladi, obrazovani i odgovorni ljudi posve su drugačiji.

U 2025. godini mirovina se čini prijelaznom fazom, a ne konačni kraj karijere. “Usporiti, ali ne zaustaviti se.” “Koristiti svoje profesionalne kompetencije i kapacitete, ako ih imamo.” “Ostati uključen u svijet rada, ali pod vlastitim uvjetima.” Parole su to koje propagiramo i na ovim stranicama, jer svijet koji poznajemo nestaje pa s njim i postojeća uvjerenja.

Ekonomski izazovi, demografske promjene i promjena odnosa prema samom starenju oblikuju nove modele mirovina, preispituju tradicionalne ideje o financijskoj sigurnosti i prisiljavaju nas na priznavanje samima sebi da stari Bismarckov mirovinski model jednostavno nije dizajniran za vrijeme u kojem živimo.

Sve se mijenja pa i mirovina

Ljudi sve dulje žive. Vijesti o proslavama stotih rođendana više nisu u rubrikama “vjerovali ili ne”, a prema podacima Ujedinjenih naroda, do 2050. godine broj osoba starijih od 65 godina će se udvostručiti. Do 2080. godine, broj ljudi starijih od 65 godina nadmašit će broj djece mlađe od 18 godina.

Što nam to govori? Koliko bi naš mirovinski sustav u takvim uvjetima bio održiv? I je li fraza “s posla na groblje” tek floskula koju koriste portali kako bi, na valu općeg nezadovoljstva svime i svačime, kreirali rage bait i sabrali nešto klikova i angažmana na društvenim mrežama?

Francuska je podigla dob za najranije umirovljenje, Njemačka je uvela poticaje za kasnije umirovljenje, a Kina prvi put u desetljećima postepeno povećava dob za odlazak u mirovinu. U Hrvatskoj je nakon referendumske inicijative “67 je previše” podizanje dobi za umirovljenje “netema”, ali koliko dugo će to biti tako?

Mnoge zemlje posežu za kombiniranom mirovinom u kojoj će baza biti svojevrsna socijalna pomoć koju će vlada iz budžeta isplaćivati svim starijima od propisane dobi, ali koja neće biti dovoljna za život, dok će odgovornost za vlastitu starost biti prepušteno radnicima i njihovoj volji da ulažu u privatne mirovinske štednje i fondove. Kombiniranje međugeneracijske solidarnosti, javnog financiranja i privatnih shema smjer je u kojem se kreće i Hrvatska.

Mladi sve više preziru mirovinu

“Preuzimamo stvar u svoje ruke.” Upravo je to odgovor na sivu mirovinsku budućnost kojeg su oblikovali mladi profesionalci diljem svijeta. Oni ne žele moljakati državu za povišice, usklađivanja, 13. mirovinu i dodatke. Zapravo, oni preziru mirovinu kakvu uživaju njihovi roditelji, djedovi i bake.

Zato pokret FIRE (eng. Financial Independence, Retire Early) promiče agresivnu štednju i alternativne izvore prihoda koji omogućuju ljudima da redefiniraju ravnotežu između posla i života te da se nakon pedesetog rođendana posvete isključivo poslovima koje vole i koji ih čine sretnima. Dakako, nemaju svi mladi mogućnost postati dio FIRE pokreta, to je namijenjeno najboljima, najkvalificiranijima, najupornijima i onima koji su spremni žrtvovati dio života da bi postigli svoje ciljeve.

Zato su sve su prihvaćeniji novi modeli mirovine. Neki biraju postupnu umirovljenje, smanjujući radno vrijeme umjesto naglog prestanka rada. Drugi prihvaćaju višefazne karijere s promjenama u profesionalnom smjeru, mini mirovinama, periodima obrazovanja ili radom na projektima koji im donose osobno zadovoljstvo. Upravo Švedska i Kanada podržavaju ovakve tranzicije fleksibilnim mirovinskim sustavima i poticajima za starije radnike.

Mirovina je, čini se, postala vrlo individualna stvar, ali ne u smislu da biramo između rada na okućnici ili “ziđanja na crno” dok pasivno primamo mjesečne isplate iz sustava državne mirovine. Mirovina 21. stoljeća je pomno isplanirana, individualizirana; od financijske slagalice koju će složiti budući umirovljenici do osobnog razvoja, korištenja stečenih kompetencija, promišljanja kvalitete života i zadovoljavanja potreba koji će nadilaziti bazične životne potrebe i nagone. Možda to čak i ne zvuči loše, zar ne? Barem na papiru.