Karla: ‘Svi se prave da su im djeca i unuci idealni. Zašto lažu?’

Danas se od baka i djedova očekuje da budu, ne samo obiteljski stupovi, već i pružatelji cijelog niza besplatnih usluga. No gdje prestaje normalan odnos roditelja i odraslog djeteta, a počinje iskorištavanje? Koliko stariji trebaju pomagati svojoj djeci, a kada je vrijeme da tomu stanu na kraj? Smiju li očekivati nešto zauzvrat?

“Zovem se Karla, imam troje djece i četiri unuka. Voljela sam svoju, ali i tuđu djecu više od vlastitog života, a isto vrijedi i za unuke. No, s godinama sam shvatila da se o nekim stvarima premalo govori.”

Tako započinje svoju priču naša čitateljica Karla (70), koja otvoreno progovara o tome kako roditelji i bake i djedovi često upadnu u zamku neprestanog davanja; i to ne samo ljubavi, već i novca, nekretnina, vremena i energije. Ne samo da upadaju u zamku pretjeranog davanja, već odbijaju sami sebi priznati da su stvari daleko od idealnih.

“Neki ljudi pretjeruju s hvaljenjem djece i unuka, a rijetko tko se usudi priznati da ljubav nije uvijek obostrana. Roditelji se odriču svega kako bi djeci omogućili bolji život, a onda se dogodi da ih ta ista djeca zanemare. Postali smo društvo u kojem se roditelji natječu tko je bolji otac, majka, baka ili djed, dok se istovremeno gubi prava povezanost između generacija”, analizira ova baka.

Daju i kožu s leđa

Prema Karlinom iskustvu, roditelji često upadaju u začarani krug u kojem djeci i unucima daju sve što mogu, a zauzvrat ne dobivaju dovoljno poštovanja i brige. “Djeca ne uzvraćaju na pravi način ljubav svojim starim roditeljima. Mnogi su spremni strpati roditelje u dom, a da ni ne znaju njihovu pravu dijagnozu. Ako nemaju korist od njih, gotovo da ih ni ne zanimaju”, govori bez ustručavanja.

Ističe kako bi roditelji trebali znati postaviti granice i reći: sad je stvarno dosta iskorištavanja; bilo da je riječ o materijalnoj pomoći, kuhanju, baka-servisu ili ispunjavanju beskrajnih zahtjeva djece i unuka.

Zauzvrat dobiju veliko ništa

“Svaka čast i djeci i unucima, ali zašto ih idealiziramo ako je stvarnost potpuno drugačija? Istina je da mnoga djeca brinu o svojim roditeljima samo kada im to odgovara. Istina je da su mnogi roditelji prepušteni sami sebi, a nitko o tome ne govori”, kaže Karla.

Dodaje da je vrijeme da se prestane graditi iluzija o savršenim obiteljskim odnosima. “Istinu treba pisati, istinu treba govoriti, a ne se hvaliti kako nam djeca idealno brinu o nama jer to je u većini slučajeva jedna velika laž!” završna je misao ovog izlaganja.

A kakva je vaša istina? Rado bismo da svoje iskustvo podijelite s nama popunjavanjem donjeg obrasca.