Vječna dilema: Hoću li požaliti što ne želim djecu?

Na Quori, najvećoj internetskoj platformi za razmjenu osobnih iskustava i znanja, postavljeno je pitanje koje je potaknulo stotine korisnika na iskrene i raznolike odgovore: “Hoću li požaliti što ne želim djecu?”

Kako je riječ o temi koja i na našim društvenim mrežama izaziva žustre rasprave, izdvojili smo najbolje ocijenjene odgovore koji pružaju različite perspektive. Iz njih je jasno da univerzalnog odgovora nema, ali i da moramo uvažavati tuđe odabire i izbjegavati nametanje vlastitih.

Milda: Žene se žrtvuju više nego što shvaćaju

Milda je majka dvoje djece pa je time njena iskrenost još vrjednija. “Kad ostarite, više ćete žaliti što ste imali djecu nego što ćete žaliti ako ih niste imali. Nemojte me pogrešno shvatiti; život bih dala za svoju djecu. Volim ih više od svega na svijetu. No, da sam znala ono što sada znam, sigurno bih odabrala drugačiji put”, napisala je.

Za nju, najveći izazov majčinstva leži u društvenim očekivanjima i pritiscima koji žene tjeraju da prihvate uloge za koje možda nisu spremne. “Od djetinjstva nas uče da moramo imati muškarca, brak i djecu kako bismo bile ispunjene. Sve su to laži. Kad se osvrnete na svoj život i vidite koliko ste se žrtvovali za obitelj, ponekad se osjećate kao polovica osobe, a ne kao cjelina. Društvo nas dresira da vjerujemo u takve stvari, ali ja sada vidim kako to nije uvijek ispravna odluka.”

Iako govori iz vlastitog iskustva, Milda priznaje da svatko mora donijeti svoju odluku. No, dodaje i upozorenje: “Kad pomislite da je vaš život bez djece nepotpun, zapitajte se je li to stvarno vaš izbor ili posljedica onoga što su vas učili. Ja bih sada odabrala život bez djece i braka. Živjela bih za sebe.”

Holly: Djeca su radost, ali i izvor nesigurnosti

Holly ima dvoje odrasle djece i danas je u pedesetim godinama. Njezin odnos s kćerima mogao bi se opisati kao “nesavršen”.

“Moja starija kći živi dva sata vožnje od mene. Rijetko se čujemo i obično ja moram prva nazvati. Kad razgovaramo, srdačne smo jedne prema drugoj, ali naši razgovori često završe na politici u kojoj imamo potpuno suprotne stavove. To je naš način, ali ta komunikacija nije baš duboka.”

S mlađom kćeri situacija je još složenija: “Ona živi blizu, ima troje djece i uključena sam u njihov život. Međutim, imam osjećaj da me podnosi samo zato što pružam baka-servis. Ne razumijem zašto je takva prema meni jer ne mislim da sam napravila nešto pogrešno. Naše interakcije često su napete.”

Holly priznaje da majčinstvo nije u potpunosti ispunilo njezina očekivanja: “Kada bih ponovno mogla birati, možda bih odabrala drugačiji put. Djeca su blagoslov, ali također donose puno briga i nesigurnosti. No, tko zna, možda bih se, da ih nisam imala, pitala što propuštam.”

Karla: Sreća je u izborima koje napravimo

Karla se našla u situaciji koju nije mogla predvidjeti. “Kada smo se vjenčali, planirali smo dijete. No, suprug je imao ozbiljnu ozljedu na poslu koja nas je financijski unazadila. Kad smo se napokon oporavili, rekao mi je da više ne želi djecu zbog svojih godina. Bila sam slomljena.”

Unatoč boli, Karla je odlučila ostati u braku i prilagoditi se. Danas, u svojim sedamdesetima, kaže da ne žali. “Proputovali smo svijet, zimovali u toplim krajevima i živjeli ispunjen život. Naravno, ponekad pomislim kako bi bilo imati dijete, ali nisam sigurna da bih nešto mijenjala. Život koji smo izgradili bio je lijep i vrijedan svake minute.”

Aurora: Majčinstvo donosi radost, ali i odricanje

Aurora je prije dvije godine bila na prekretnici života kada joj je ginekolog rekao da mora hitno odlučiti želi li se ostvariti kao majka. “Rekao mi je da bi, ako sada ne odlučim, kasnije moglo biti prekasno. Stajala sam pred izborom; imati dijete sada ili ga nikada nemati.”

Na kraju je odlučila postati majka, unatoč žrtvama koje su dolazile s tom odlukom. “Odrekla sam se promaknuća na poslu i počela potpuno novi život. Sada imam sina koji mi donosi sreću za koju nisam ni znala da mogu osjetiti. Ali, iskreno, ponekad žalim za danima kada sam imala potpunu slobodu.”

Iako priznaje da je majčinstvo zahtjevno, naglašava: “Teško je, posebno za žene, ali nikad neću zažaliti svoju odluku. To je sreća koju razumijete tek kad je doživite.”

David: Bojim se samoće, ali moj život je lijep

I jedan se muškarac uključio u ovaj, pretežno “ženski”, razgovor. David, 65-godišnjak bez djece, podijelio je iskreno svoje misli o životu bez potomaka.

“Očekivao sam da će doći trenutak u kojem ću žaliti. Kad vidim prijatelje s unucima, osjećam tugu jer znam da nikad neću doživjeti to iskustvo. S druge strane, imam prekrasne uspomene s mojom suprugom koje možda ne bih imao da smo imali djecu.”

Za Davida, odluka da ne postane roditelj bila je usmjerena prema slobodi i financijskoj stabilnosti. “Volim djecu, ali volio sam i slobodu koju smo supruga i ja imali. Da smo ih imali, naš bi život bio potpuno drugačiji, Bili bismo pod stresom zbog novca i odgovornosti. Sada, unatoč povremenim žaljenjima, ne bih mijenjao svoj put.”

David priznaje da se boji budućnosti: “Ako supruga umre prije mene, ostat ću sam. To me plaši. No, opet, život koji sam imao vrijedan je svakog trenutka. Nisam siguran da bih išta mijenjao, čak ni s obzirom na ono što sada osjećam.”