Na stranicama za razmjenu iskustava Quora, jedna 75-godišnjakinja postavila je pitanje zašto se stalno osjeća umorno. Mnogi su s njom podijelili svoja iskustva i detaljno opisali što im je pomoglo u suočavanju s nedostatkom energije u zlatnim godinama.
“Za početak, prihvatila sam da je to dio starenja. Osobno si pomažem tako što malo više vježbam te sam smanjila unos soli i šećera. Pokušavam biti ljubazna prema sebi i izbjegavam ljude koji me uznemiruju. Do 75. godine vjerojatno svi imamo nekoliko takvih u životu, a ja sam ih se riješila po kratkom postupku kad sam napokon shvatila da mi ne donose ništa dobro”, piše joj jedna sudionica rasprave.
“Također redovito posjećujem liječnika kako bih bila sigurna da je sve u redu. Razgovaram s njim i o raznim oblicima skrbi za starije osobe u našoj zajednici i preko njega sam saznala gdje sve mogu potražiti pomoć. Još nisam jako stara i nemoćna, ali sam podnijela zahtjev za pomoć u kući. Ako mi odobre gerontodomaćicu, nadam se da će mi ona postati nova prijateljica.”
“Također uzimam vitamin B za podizanje energije. No, iznad svega, važne su mi zanimacije koje mi skreću pozornost s tegobnih misli. Volim čitati i lako pronalazim teme koja me zanimaju. Nedavno sam pročitala sve knjige Agathe Christie. To su lagane misterije o ubojstvima koje su me potpuno zaokupile; bila je izvrsna spisateljica”, napisala je.
Potom ukazuje dalje: “Koristim internet, što mi puno znači s obzirom na to da sam osoba s invaliditetom i većinu vremena provodim sama kod kuće. Posvećena sam svom malom mačku i sretna što živim u zemlji u kojoj imamo dobre usluge za starije osobe. Sve navedeno je dio moje brige o sebi i poruka da se čovjek ne mora oslanjati na druge kako bi ga usrećili”, zaključak je ovog cjelovitog odgovora.
Nema izgovora
Potom joj jedna žena piše: “I ja imam 75 godina i također se prilično lako umaram. To je stvar naših godina. Ipak, trudim se biti aktivna kod kuće i svaki dan odradim nešto fizički zahtjevnije, ne samo kako bi mi kuća bila čista i uredna, već i kako bih ostala u formi. Ima dana kad je to lakše reći nego učiniti, ali natjeram se.”
Umor se ne liječi ležanjem
Zanimljivo je da joj svi napominju kako se umor ne liječi ležanjem, već tjelesnom aktivnošću, na što joj ukazuje i žena koja sa 78 godina još uvijek radi na pola radnog vremena. “Vježbam. Vježbanje me umori, ali nakon toga slijedi kvalitetniji odmor. Vježbam čak dvaput dnevno, iako je to navečer svega 10 minuta, ali pomaže”, piše joj.
“Kako starimo, naše tijelo gubi mišićnu masu i to je razlog zašto ga redovito podsjećam da mi mišići i dalje trebaju i da ih želim zadržati. K tome, sa 78 godina i radim u trgovini na pola radnog vremena. Povremeno uzmem tjedan dana odmora, ali kad se vratim na posao primijetim kako imam manje kondicije. Punu snagu vratim unutar tjedan ili dva”, ukazuje ova sudionica rasprave.
“Vikendom pak volim šetati na otvorenom. Zapravo pokušavan biti što aktivnija i uvijek razmišljam o razlogu za ustajanje s kauča. Odem po čašu vode, odnesem je u perilicu posuđa. Vjerujem da mi i tih nekoliko koraka pomaže u održavanju mišićne snage.”
Bez forsiranja
Potom nastavlja: “Pronašla sam svoju zlatnu sredinu. Ne hodam brže od onog što mi odgovara i godi. Ponekad potrčim na kratkoj udaljenosti. Tada sam nekoliko minuta malo zadihana, ali moje disanje se ubrzo normalizira. No, ako osjetim bol u prsima ili grlu, odmah stanem i odmorim prije nego što nastavim”, otkriva ova aktivna žena na pragu osamdesetih.
Aktivirajte se na više strana
Za kraj donosimo vrijedan odgovor umornoj 75-godišnjakinji od pet godina starije žene. “I ja sam stalno bila umorna. Izbjegavala sam liječnike, a onda se pokazalo da sam u depresiji, a da toga nisam bila ni svjesna. Otišla sam psihologu i uvidjela da sam izgubila volju za svime što me nekad veselilo. To je bio početak mog izlječenja.”
“Danas se osjećam bolje. Imam 80 godina i da, bole me leđa od previše podizanja, zamaha i dosezanja. No, ako imam nešto korisno za raditi taj dan, poput okopavanja mog malog vrta ili pripreme zimnice, imam mnogo više volje za ustati.”
“Pjevam i u crkvenom zboru. Kao bivša izviđačica, još uvijek se sastajem s prijateljima koje sam kroz tu aktivnost stekla, iako više nismo u prvim redovima. Te stvari, uz obitelji i dom koji treba održavati, drže me aktivnom svaki dan. Osjećam se kao da imam 80 godina, ali idem prema 60”, napisala joj je ova optimistična žena.
Kako se nosite s godinama? Pišite nam o svojim aktivnostima.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
