Gospodin Antonio s Krka (76) u razgovoru nam je otkrio da prizemlje kuće preuređuje u stan. Boji se, rekao je, dana kad se on i supruga više neće moći penjati stepenicama na kat te na primjeru iskustva sa svojim roditeljima objasnio zašto smatra da je njegov strah opravdan.
“Živim u obiteljskoj kući i brinuo sam se o oba roditelja u njihovoj starosti. Majka je u 80. godini doživjela moždani udar i godinu dana do smrti bila nepokretna u krevetu. Da nemamo tako strme stepenice koje vode na kat, mogli smo je češće iznositi na svježi zrak. Otac je, pak, ove stepenice svakodnevno savladavao najmanje deset puta sve do svoje 88. godine, a onda je i on doživio moždani udar”, objašnjavao je gospodin Antonio.
“Tata se oporavio tek toliko da se mogao kretati uz pomoć hodalice. Supruga i ja tada smo još radili, a on je bio sam do 15 sati poslijepodne i upravo zbog stepenica nije mogao barem nakratko izaći van. Svaki dan sam jurio kući s posla kako bih ga prenio na klupicu ispred kuće, na sunce gdje mu se znao pridružiti i susjed. Stoga mislim da je moj strah više nego opravdan. K tome, moji roditelji imali su nas, ali supruga i ja smo sami i neće biti nikoga da se brine o nama. Zato je bolje da nam je soba na deset koraka od klupe na pragu”, rekao je.
Problem pretilosti
Pitanje u kojoj životnoj dobi hodanje po stepenicama postaje prezahtjevno postavljeno je i na platformi za razmjenu iskustava Quora, gdje su ljudi s raznih strana svijeta iznijeli svoja iskustva.
Tako jedna žena svjedoči: “Moji roditelji i svekrva mogli su ići po stepenicama sve do svoje smrti u kasnim osamdesetima. S druge strane, ja imam 63 godine i ogroman višak kilograma. Prije nekoliko godina dogurala sam do preko sto kila i stepenice su mi postale nepremostiv problem. Boljela su me koljena i zadihala bih se preko svake mjere. Sada sam smanjila težinu na 90 kilograma, puno više vježbam i od tada se bez problema penjem na četvrti kat.”
“Moja je poruka dakle, što bolje održavate zdravlje, to duže ćete se moći penjati i spuštati po stepenicama. Kod mene je to rezultat mršavljenja i vježbanja s laganim utezima, uz to hodam između pet i deset kilometara četiri puta tjedno. Planiram izgubiti još barem deset kilograma”, istaknula je ova sudionica rasprave.
Stepenice za snažno srce
Još jedno svjedočenje ukazuju na drugu činjenicu, a to je da hodanje po stepenicama, dok god se to može, produljuje život. “Moj svekar živio je u dobrom zdravlju do pozne dobi. Živio je u stanu u jednom socijalnom naselju, ali je njegov stan na prvom katu imao vanjska vrata te su do njega vodile kamene stepenice. Stan je bio mali, ali dvoetažni. Gore je imao sobicu i radni stol s računalom za kojim je često sjedio, a ispod su bili kuhinja i WC tako da je često išao gore-dolje, kao i vanjskim stepenicama do trgovine”, ispričao je jedan muški sudionik.
“Kasnije se naselje rušilo i svekar je morao preseliti u manji, noviji stan u drugoj zgradi. Stan je bio na prvom katu, ali imao je lift kojim se uvijek koristio. Potpuno je prestao koristiti stepenice. Šest mjeseci kasnije ostao je zarobljen u WC-u trgovine. Sjeo je i nije mogao ustati. Pozvali su mu hitnu pomoć i ekipa mu je pomogla ustati. Doživio je to kao nešto krajnje ponižavajuće. Manje od šest mjeseci kasnije umro je u svom naslonjaču od srčanog udara. Zbilja sam uvjeren da stepenice noge i srce održavaju snažnima”, zaključio je.
Zanimaju nas i vaša iskustva na ovu temu, pišite nam.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
