Sedativi umjesto skrbi: Kako domovi štede na štetu štićenika

“Dovedena je u dom kao živahna i razgovorljiva osoba. Nakon samo dva dana, starica je bila posve neprepoznatljiva, potpuno drogirana.”

Riječi su to naše čitateljice koja je u podužem pismu opisivala stanje u jednom domu za stare i nemoćne u susjednoj Bosni i Hercegovini. U samo dvije rečenice prikazala je problem o kojem se sve više govori diljem svijeta. Naime, da biste nekome oduzeli slobodu, ne morate ga zatvoriti iza rešetaka, zaključati ili vezati. Dovoljno je dati mu jednu tabletu dnevno.

Kemijska restrikcija, kemijsko vezivanje, odnosno administriranje lijekova za smirenje bez realnog medicinskog opravdanja, ozbiljan je problem u ustanovama koje skrbe o ljudima u njihovim posljednjim godinama života.

Prema dostupnim podacima, kemijsko vezivanje najčešće se primjenjuje na osobama s demencijom ili na onim štićenicima koji pokazuju uznemirenost, agresivnost ili su jednostavno skloni kretanju u širem perimetru te ih je “nemoguće” stalno držati na oku. Dakako, to otvara brojna etička i medicinska pitanja.

Svjedoči o tome i naš čitatelj iz Hrvatske koji također ima iskustva sa smještanjem bližnjih u ustanovu. “Svi imaju uhodani scenarij: moraš najaviti posjetu i, naravno, tada se uklanjaju svi nedostaci. Vezanje i kljukanje tabletama sasvim su normalni jer tada sa štićenicima imaju manje posla”, potvrđuje u pismu koje je ovih dana stiglo u našu redakciju.

Tako je lakše osoblju

I u brojnim izvješćima o stanju u ustanovama za skrb o starijima navodi se primjena psihotropnih lijekova, poput antipsihotika i sedativa, kako bi se ograničilo kretanje ili ponašanje štićenika, a ne za liječenje određenih medicinskih stanja. U praksi, lijekovi se često koriste kako bi se olakšao rad osoblja, što posebno dolazi do izražaja u domovima s manjkom osoblja i resursa.

Istraživanje objavljeno 2016. godine u časopisu International Psychogeriatrics pokazalo je značajne razlike u primjeni psihotropnih lijekova u zapadnoeuropskim domovima za starije osobe, s rasponom od 12 posto do 59 posto. Najviše stope zabilježene su u Austriji, Irskoj i Belgiji, gdje se lijekovi često koriste za upravljanje ponašanjem osoba koje pate od demencija.

Dvije godine kasnije organizacija Human Rights Watch, upozorila je na alarmantno stanje u domovima za starije osobe i u Sjedinjenim Državama s izravnim pozivom Saveznoj vladi da nešto poduzme, budući da se radi o kršenju prava pacijenata i nečovječnom ponašanju.

Šezdesetdvogodišnja žena je za ovu ljudskopravašku organizaciji ispričala da su joj u domu u Teksasu davali Seroquel bez njezina znanja ili pristanka. “To vas obori. To je snažan, vrlo snažan lijek. Stalno spavam. Moram pitati ljude koji je dan.” Druga je žena posvjedočila da je njena 75-godišnja majka, nakon što joj je dom u Kansasu samoincijativno propisao antipsihotik, “samo sjedila bez osobnosti, poput kakvog zombija”.

Posljedice kemijskog vezivanja

Upotreba kemijskog vezivanja može imati ozbiljne posljedice za štićenike. Dugotrajna upotreba antipsihotika gura ih u ubrzano kognitivno propadanje, fizičke ozlijede od padova zbog slabije kontrole pokreta i moždane udare.

Sedirani štićenici često gube mogućnost interakcije s okolinom i obitelji, što je stanje gore od fizičkog zatvora. Naime, zatvoreni su u svome tijelu. Osim toga, korištenje lijekova kao zamjene za njegu je povreda dostojanstva čovjeka.

Što preporučuju stručnjaci?

Povećanje znanja njegovatelja o nefarmakološkim metodama upravljanja ponašanjem, poput terapije glazbom ili multisenzornih aktivnosti, glavni je smjer koji preporučuju stručnjaci. Uz njega savjetuju i povećani broj njegovatelja kako bi se omogućila personalizirana njega i manja potreba za lijekovima. Na koncu, aktivisti traže i pojačanu regulaciju kroz kontrolne mehanizme, ali i propise o samoj medikaciji i omjeru broja zaposlenih i štićenika.

No posve je jasno da su navedene preporuke najmanje financijski isplative. U vremenu kada je i skrb o starijima postala industrija, tableta je najlakši način za povećanje profita.